Zafranović: Nisam slušao nikoga, pa ni sebe

Zafranović je rekao da je zahvalan Kinoteci na retrospektivi koja pokazuje da je njegov stvaralački put bio „valovit, gore-dole, uspesi-neuspesi i sukobi za osvajanje slobode”.

-Kad čovek dođe u situaciju da retrospektiva gleda na ono što je radio onda bih ja u jednoj rečenici kazao  šta je sa mnom bilo: nisam slušao nikoga, a nisam slušao niti sebe. Da sam slušao sebe možda bi druga situacija bila-priznao je reditelj.

Zafranović je dodao da nije mogao ni pomisliti da spajanje dva kadra u montaži može da dovede u opasnost ne samo njega nego i njegove bližnje.

Kao što je bio slučaj 1991/2. godine u osamostaljenoj Hrvatskoj, gde je iz političkih razloga njegovo ime satanizovano, sin mu nije mogao upisati fakultet, a susjedi nisu razgovarali sa njegovim roditeljima.

-To su bile drame. O nekim stvarima bi ipak trebalo voditi računa. To nisam radio. Možda ne bih ni sad- naveo je Zafranović.

Podsetivši da je već sa 17 godina snimio svoj prvi film, Zafranović je rekao da mu je on “ušao u krv, telo, mozak”, a nastavio je da živi na liniji film, porodica i nostalgija za pejsažima i vremena.

Govoreći o svom ostvarenju “Okupacija u 26 slika” (1978), smeštenom u ustaški Dubrovnik tokom Drugog svetskog rata, Zafranović je ocenio da “nijedan kutak sveta, pa bio najlepši, ne zaobilazi zlo”.

-Upravo je poruka da je unutar Dubrovnika, koji je turistički simbol, bilo stravičnog zla 1941. godine. Na tom kontrastu lepote i pojedinačnog i masovnog zla su napravljeni i filmovi „Pad Italije“ i „Večernja zvona“- rekao je Zafranović.

Susrevši se sa tim zlom kada je prvi put video dokumentarne snimke iz Jasenovca, Zafranović je rekao da nije mogao shvatiti da je to napravilo ljudsko biće.

-Shvatio sam da su to uradili dobri susedi pored nas. Samo su trebali uslovi, ideologija koja će stvoriti propagandu mržnje i užasa, a onda i masovnu realizaciju. Rasni zakoni su davali pravo da bez ikakvih problema ubijate pojedinačno u masovno čitave narode-ocjenio je sineasta.

Prema njegovim riječima, postojali su idealni uslovi da se “Okupacija” takmiči za Oskara, pošto je predsjednik američke Akademije bio naše gore list, glumac Karl Malden, a bio je tu i uticajni Den Tana. Bila je preporuka njemu i koscenaristi Mirku Kovaču da se film skrati za najmučnije trenutke.

-Mi smo jednoglasno rekli ne. Nećemo da sakatimo svoj film. Mada smo mogli napraviti verziju za akademiju. Nismo hteli čak ni taj mali kompromis napraviti. Da li je to bilo pogrešno ili nije? Uvek govorim da odluke donosim sam i da je 80 posto pogrešno-priznao je Zafranović.

Upitan kako gleda na budućnost filma u doba tehnoloških revolucija, Zafranović je naveo primjer fudbala gdje VAR soba prekida i hladi utakmicu, i rješenje spornog trenutka bude potpuno drugačije.

-Kad je sudija bio sam, bila je pobuna celog stadiona. Diskutovalo se, to je bio fudbal. Tako mi se čini i u filmu na platformama. Masa je televizijskih stanica, mali ekran je superioran- dodao je Zafranović.

Ipak mu se čini da će film preživjeti, a kao primjer je naveo upravo završeni Festival autorskog filma u Beogradu gdje su sale bile skoro pune.

Prema njegovim riječima, film će preživjeti zbog toga što je on taj koji puni televizijske programe, u kojima se stari filmovi gledaju, dok će novi film ako ne prihvati digitalnu tehniku nestati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.