Vule Žurić, književnik, za "Glas Srpske": Politički svijet obolio i prije pandemije

Milanka Mitrić
Vule Žurić, književnik, za "Glas Srpske": Politički svijet obolio i prije pandemije

Odlazak čovječanstva u karantin shvatio sam kao kolektivni čin, jer iako smo svi, sportskim rječnikom, "poslati u svlačionice" dok se divljanje hulignaske korone ne smiri, sve vrijeme bilo je prisutno snažno osjećanje zajedništva.

 

Kao da smo svi ostali kod jedne jedine kuće, a ne da smo se panično razbježali u mišije rupe iz kojih, posljednjih nekoliko dana, bojažljivo izvirujemo. Kao da smo svi bili na važnom zadatku.

Kazao je ovo za "Glas Srpske" književnik Vule Žurić, s kojim smo razgovarali o životu u vremenu pandemije virusa korona, cjelokupnoj situaciji koja je zahvatila planetu, te o njenom uticaju na književnost, umjetnost i samog čovjeka.

- Ostati živ i nezaražen, dakle, biti i ostati negativan kao da je bilo naređenje koje se mora izvršiti po svaku cijenu. A piscima je, pretpostavljate, bilo mnogo lakše da budu sami sa sobom i da se ne miješaju mnogo sa spoljnim svijetom, jer to sve vrijeme svakako rade - dodao je Žurić.

GLAS: Kako Vama izgleda cjelokupna situacija u svijetu i kakve posljedice će da se dese (i već se dešavaju) kada se sve ovo malo primiri?

ŽURIĆ: Svijet, ovaj politički, počeo je da se mijenja, to jest da obolijeva i prije izbijanja pandemije, pa se načini njenog suzbijanja mogu čitati i kao nastavak tog mijenjanja transparentnijim sredstvima. Nisam siguran da se sve ovo, kako vi vjerujete, primiruje. To nam samo mediji javljaju u vijestima, a šta se zaista dešava i koliko je situacija ozbiljna, znaju samo ljekari i ljudi koji nisu bili te sreće da se ne zaraze. Teško je vjerovati da ovaj prinudni odmor na koji je poslata svjetska ekonomija neće imati dalekosežne posljedice po egzistenciju desetina miliona ljudi. U svakom slučaju, teški dani su tek pred nama, ali mi smo se na ovim prostorima u posljednjih trideset godina suočavali sa mnogim nevoljama i katastrofama, pa se nadam da ćemo ta prethodna gorka iskustva iskoristiti na najbolji mogući način.

GLAS: Kako će to da se odrazi na književnost i na umjetnost uopšte? Kakve posljedice su, prema Vašem mišljenju, već sada uočljive?

ŽURIĆ: Pa, evo, "Njujork tajms" je najavio skoro objavljivanje engleskog izdanja dnevnika jedne kineske spisateljice iz Vuhana. Tržište će sigurno tražiti umjetnički oblikovana sjećanja na dane globalnog karantina. Biće tu, sigurno, mnogo više bofl robe, ali pojaviće se, bez sumnje i djela koja će ostati i za neka buduća pokoljenja.

GLAS: Od početka pandemije pominjemo Orvela, Hakslija i Pekića. Mašta autora je često oživljena u stvarnosti, i sada djeluje bliže nego ikada. Koliko se književnost pokazala proročkom i koliko ono što danas nastaje može da bude proročko?

ŽURIĆ: Ne vjerujem u proročku moć pisaca. Riječ je samo o naročitoj osjećajnosti genija koje pominjete, koji su u svojim tekstovima uspjeli da postignu ono što polazi za rukom samo rijetkima, dakle da stvore umjetničke svjetove koji su vjerodostojniji od same stvarnosti. Umjetnici ne mogu da vide budućnost, ali umiju da posmatraju svijet i čovjeka u tom svijetu.

GLAS: Mislite li da ovakve situacije zaustavljanja svijeta imaju pozitivne strane, da ljudi da poboljšaju sebe i odnos prema drugima? Ili će dobri da ostanu dobri, a loši i dalje loši?

ŽURIĆ: Kažu da je broj prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja u cijelome svijetu višestruko uvećan za vrijeme karantina. Sa druge strane, onima koji su jedva postizavali da ispune sve zadatke koje od njih iziskuje življenje u prevelikim gradovima ovo vrijeme provedeno u krugu najmilijih sigurno je dobro došlo. Grupa od nekoliko stotina svjetski poznatih glumaca, pisaca i drugih javnih djelatnika nedavno je u pariskom "Mondu" objavila oglas u kome se apeluje na ljude da se na vraćaju u onu staru normalnost, jer će, po njima, to dokrajčiti našu planetu. Možda su u pravu, ali lako je tim potpisnicima, imaju u šteku dovoljno svega. Čini mi se da je za vrijeme karantina praznim ulicama gradova, sem čopora pasa, vladalo i nikad izraženije licemjerje.

GLAS: Mislite li da ćemo da postanemo još više usamljeni?

ŽURIĆ: U Engleskoj, pri ministarstvu zdravlja  već neko vrijeme postoji državni sekretar za pitanja usamljenosti. Usamljenost, ili možda još bolje reći napuštenost jeste jedna od najvećih i najtežih bolesti modernoga svijeta. Bogu hvala, pa da nam se jednom isplati to što toliko zaostajemo za tim svijetom.

Pisanje

GLAS: Da li ste možda počeli da pišete ili pripremate nešto novo?

ŽURIĆ: Priveo sam kraju priređivački posao na knjizi u kojoj će biti objavljene priče petnaestak naših pisaca koje su napisali u čast Borislava Pekića, a povodom devedesete godišnjice njegovog rođenja. Privodim kraju i prikupljanje građe za, bože zdravlja, novi roman. Redovno sam pisao tekstove za "Politikin" kulturni dodatak i dosta sam čitao i gledao mnogo filmova i otkrio nekoliko sjajnih čeških i poljskih TV serija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana