Veliki genije umjetnosti Vinsent van Gog preminuo prije 130 godina: Patnju i tminu oživljavao vedrim bojama

Milanka Mitrić
Veliki genije umjetnosti Vinsent van Gog preminuo prije 130 godina: Patnju i tminu oživljavao vedrim bojama

Mi možemo govoriti samo kroz naše slike. Dragi moj brate, uvijek sam ti ovo govorio i još jednom ponavljam, sa ozbiljnošću koja proističe iz napregnutog upornog razmišljanja kako da se potrudim da postupim što bolje mogu - uvijek ću smatrati da si ti nešto drugo od običnog trgovca Koroom.

Ti si preko mene učestvovao u stvaranju nekih slika, koje čak i u slomu zadržavaju svoj mir. Jer sa nama tako stoje stvari, i to je sve ili barem glavno što mogu da ti kažem u trenutku relativne krize, kada su stvari jako zategnute između trgovaca slikama mrtvih i živih umjetnika.

Pisalo je ovo u pismu slikara Vinsenta van Goga, koje je pronađeno kod njega 29. jula 1890. godine, na dan njegove smrti. Pismo je bilo upućeno Teu van Gogu, kao zahvalnica za 50 franaka koje mu je poslao.

- Što se mog rada tiče, zbog njega izlažem opasnosti svoj život i zbog njega mi je napola pomračen razum - dobro, ali ti ne spadaš koliko ja znam među trgovce ljudima i možeš se, smatram, opredijeliti, postupajući čovječno, ali šta ćeš - posljednje su riječi ovog umjetnika napisane u tom pismu, koje je ostalo nedovršeno. U pismima koja je pisao svoj bratu, osim u svojim slikama, izražavao je sve šarenosti i patnje svijeta u kojem je živio i koji ga je mučio do samog kraja.

Prije nekoliko dana obilježeno je 130 godina od Van Gogove smrti, a riječi nisu dovoljne da prikažu sjećanja na velike umjetnike, a iza ovog umjetnika ostale su slike koje, kako je vrijeme pokazalo, već vijekovima progovaraju nekim drugim jezikom, koji za njegovo vrijeme skoro niko nije čuo. Iza Van Goga je ostalo više od 900 radova u kojima su cvijeće, priroda, ljudi, građevine i trenuci svakodnevice uhvaćeni kistom postimpresionizma. Sve što je živio, prodisalo je na platnu - i vesele boje prividne radosti i mračni ponori bića oslikani tminom.

Među njegovim najpoznatijim djelima su “Ljudi koji jedu krompir” (1885), “Suncokreti” (1888), “Zvjezdana noć” (1889), “Crveni vinograd” (1888), “Kafana noću” (1888), “Autoportret” (1889), “Portret doktora Pola Gašea” (1890), “Polje s vranama” (1890) i “Korijenje drveća” (1890).

“Suncokreti” (1888)

Jedan od najpoznatijih motiva na Van Gogovim djelima su suncokreti, koji su tema dvije serije njegovih slika. Prva serija naslikana je 1887. godine u Parizu, a druga godinu kasnije u Arlu.

U prvoj seriji predstavljeni su položeni suncokreti, a u drugoj suncokreti u vazi.

“Ljudi koji jedu krompir” (1885) 

- Želim da ti kažem da slikam ljude koji jedu krompir i naslikao sam nove studije glava, a ruke su izmijenjene. Pokušavam da unesem život u sliku - pisao je Van Gog dok je radio na ovom djelu, koje se danas smatra jednim od najvrednijih. U vremenu kad je nastala, ova slika nije bila prihvaćena, niti je primijećena kao značajno djelo. Sada se nalazi u Muzeju Van Goga u Amsterdamu.

“Zvjezdana noć” (1889) 

Slika “Zvjezdana noć” nastala je tokom boravka u duševnoj bolnici u Sen Remiju.

- Moja me bolest tjera da radim s nijemim bijesom, polako, ali bez prekida od jutra do mraka. Vjerujem da će mi to pomoći da ozdravim - pisao je Van Gog u jednom od pisama iz tadašnjeg perioda. Slika prikazuje pejzaž noću i jedno je od najznačajnijih postimpresionističkih djela ikad.

“Korijenje drveća” (1890)

Posljednje djelo koje je Van Gog naslikao, u julu 1890. godine je djelo “Korijenje drveća”. Protekle sedmice otkriveno je mjesto koje je moglo da bude inspiracija Van Gogu za ovo djelo - veliko stablo u francuskom mjestu Over sir Oaz. Van Gog je u ovom gradu boravio mjesec dana, nakon napuštanja duševne bolnice u Sen Remiju.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana