Umjetnica Nataša Jovanić o ilustrovanju eseja slavne spisateljice: Elena Ferante kao inspiracija i izazov

Kazala je to za “Glas Srpske” akademska slikarka, grafičarka i ilustratorka Nataša Jovanić, koja je nedavno ilustrovala esej književnice Elene Ferante u časopisu o prirodi, baštovanstvu, kulturi i inspiraciji “Bloom”.

- Dugo se pratimo na “Instagramu”, imala sam u planu da im se obratim, no oni su me preduhitrili i ponudili mi da ilustrujem esej Elene Ferante za njihovo deveto izdanje, što sam srdačno prihvatila - rekla je Jovanićeva i dodala da je saradnja protekla sjajno.

Objasnila je da u pomenutom eseju Elena Ferante govori o svom odnosu prema biljkama i njihovoj moći da se izdignu iz zarobljeništva, da puste korijenje i posegnu ka slobodi, o snazi koju one posjeduju.

- Ona ističe da su biljke zarobljenici, ali opet se uvijaju, puze, lome kamen, puštaju korijenje dublje i dublje. To bi bila poruka koja je upućena nama, ljudima, a koju sam nastojala prenijeti i putem ilustracije - navela je Jovanićeva.

Ova sjajna umjetnica diplomirala je na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu, a u razgovoru za naš list je kazala da joj se najviše dopada što tamo ima mjesta za sve.

- Podjednako se cijene i poštuju tradicionalne vrijednosti, ali i novi talasi koji dolaze. Uz malo istraživanja lako se čovjek pronađe u krugovima koji mu prijaju. Čini mi se da je upravo to ono što kod nas često izostane, ta raznovrsnost i prihvatanje različitosti - kazala je Jovanićeva.

Ispričala je da se njen zadnji semestar zadesio u pandemiji pa je vidjela kako izgleda sveopšta zbrka na univerzitetu.

- I inače je mnogo stvari prepušteno studentima da sami shvate i pronađu načine. Ali upravo se tu krije čar i tu se razlikuju od našeg školstva. Student se osamostaljuje, uči da procijeni šta mu treba, a šta da odbaci. Prezentuju se projekti pred komisijom u samom početku pa onda u procesu i na kraju. Samim tim je i saradnja drugačija, jer student dobija mnoštvo povratnih informacija u toku rada - navela je Jovanićeva.

Ona smatra da mi ne kaskamo za njima po kvalitetu rada, nego da je razlika u pristupu, u otvorenosti profesora i studenata tokom saradnje.

- Ono što nama nedostaje je vjetar u leđa mladim, neafirmisanim umjetnicima. Izložbeni prostori, podsticaji, finansije, prilike da se sav taj rad i trud predstavi i iznese u javnost, a ne da stoji i čeka - obrazložila je Jovanićeva.

Dodala je da je poražavajuće što kultura ima malo podrške na državnom nivou.

- Budžet je sveden na minimum pa se i kulturna dešavanja ukidaju, što utiče i na umjetnike i publiku. A šta smo bez kulture i umjetnosti - smatra ona.

Naglasila je da stvaranjem želi da prenese atmosferu i trenutak, bilo da je riječ o enterijeru, o portretu ili mrtvoj prirodi, a motiv kuće je najčešći u njenim ilustracijama.

- Prikaz doma ili bilo koje sobe po mom mišljenju predstavlja svojevrsnu intimnost, govori o osobi koja tu boravi. Dok šetam ili putujem pitam se kako ljudi provode vrijeme u svojim domovima, kako koriste prostor i kako taj isti prostor oslikava njihove karaktere - dodala je Jovanićeva.

U septembru očekuje izdanje dječije knjige “A Njitch and a Njizard live here” irskog autora Patrika Kelehera koju je ilustrovala.

Poruka

Jovanićeva je mladima poručila da budu otvoreni, spremni na izazove, na promjene, da crpe znanje i iskustvo odsvuda.

- Internet je bogatstvo ukoliko ga ispravno koristimo. Savjetovala bih da predstavljaju javnosti svoja djela, jer će jedino tako rasti. Važno je biti svjestan da karijerni put u umjetnosti nije ni najmanje lak, ali je moguće raditi i biti dobar u svojoj oblasti - navela je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.