Tanja Stupar Trifunović: Pisanje je divno i neizvjesno kao i život

Riječi su to književnice Tanje Stupar Trifunović, koja je za "Glas Srpske" govorila o radionicama terapijskog pisanja i biblioterapije koje vodi, a koje je održala i u okviru programa ovogodišnjeg, šestog po redu Festivala književnosti "Imperativ", koji će večeras (subota) biti zatvoren u Banjaluci.

Ona je objasnila da se terapijsko pisanje i biblioterapija mogu uspješno koristiti i kao dopuna u savjetodavnom ili terapijskom radu sa klijentima te da su posebno od pomoći kod zatvorenijih ljudi kojima se lakše pismeno ili posredno, kroz priču o nekoj knjizi ili liku u knjizi, izraziti nego otvoreno artikulisati osjećanja, misli, stanja i ponašanja.

- Radionice terapijskog pisanja imaju sličnu polaznu osnovu kao i radionice kreativnog pisanja, u fokusu su tekst i pisanje. Tuđi tekstovi se koriste ilustrativno kao primjeri. Rezultat rada su tekstovi polaznika - rekla je Stupar Trifunović.

Naglasila je da je način rada sličan, ohrabruje se kreativnost i pisanje, ali da je pristup tekstu drugačiji, kao i ciljevi i efekti radionice.

- Kod kreativnog pisanja u prvom planu su kreativnost, forma izraza, stil - umjetnički i estetski kvaliteti teksta, a kod terapijskog pisanja tekst je sredstvo kroz koje komuniciramo svoja unutrašnja stanja, želje, često "blokirane" emocije - dodala je Stupar Trifunović.

Kako je kazala, u terapijskom pisanju tekst nije cilj nego sredstvo rada.

- Ista je stvar i sa biblioterapijom - u ovom slučaju tuđi umjetnički tekst (pjesma, priča, odlomak romana ili pojedini lik) "vrata" su za pristup našim psihičkim sadržajima i bavljenje njima - dodala je ona.

Istakla je da ljudi postaju svjesniji potrebe za očuvanjem i brigom o vlastitom mentalnom zdravlju, jer počinju prepoznavati obrasce stvarnosti i njihov štetan uticaj.

- Savremeni način života podrazumijeva stalnu pretrpanost informacijama i sadržajima, neki od njih su nam potrebni, ali većina je kao onaj otpad što se nakuplja u i-mejlovima - samo nas zatrpava i "krade" prostor i vrijeme. Često su to uznemirujući sadržaji koji imaju štetan učinak na naše mentalno zdravlje - navela je Stupar Trifunović.

Ispričala je da je sve veći izazov filtrirati informacije i oduprijeti se medijski kreiranim negativnim vrtlozima koji usisavaju našu psihu i nastoje kreirati naše potrebe i raspoloženja.

- Posljedice su vidljive svuda oko nas i ljudi ih osjećaju u sebi i traže način da se odupru i izbore sa tim. Svjesnost o nama samima i našim ličnim mehanizmima kao i o svijetu u kojem živimo i njegovim mehanizmima može nam pomoći da se odupremo, zaštitimo i budemo zdraviji i zadovoljniji - rekla je ona.

Na pitanje da li je u pisanju i knjigama spas od svakodnevice i način za očuvanje unutrašnjeg mira kazala je da je teško tako uopštiti stvari.

- Pisanje, ako govorimo o pisanju kao profesiji, kao i druge djelatnosti ima svojih prednosti i lijepih strana, ali i puno izazova, poteškoća pa i frustracija. To je uslovno rečeno najljepši "posao" i sa druge strane to je izazovan i zahtjevan izbor, sa cjeloživotnim angažmanom u kojem nemate nikakvu garanciju da će biti nešto od toga. I sa konstantnom predrasudom i tuđom i vlastitom da to nije rad - objasnila je ona.

Ispričala je da je za one koji pišu više od rada, za druge je često manje i povrh toga nedovoljno za preživljavanje, što ga samim tim u društvima kao naše svrstava u red nepoželjnog i neozbiljnog.

- Svi su pomalo u pravu. Pisanje je i neozbiljno i preozbiljno. Pisanje je divno, strašno i neizvjesno, kao i život, a uplašeni dio nas bi htio u sve unijeti izvjesnost i red. I tu na tom mjestu između neizvjesnog i potrebe za uobličenim, smislenim i izvjesnim nastaju knjige - kazala je ona.

Naglasila je da sa knjigama, onim napisanim, stvari stoje nešto drugačije.

- One imaju potencijal da nam budu učitelji i pribježište, i oaza smisla i utješitelji, kao i beskrajne moguće predstave života i njegovih darova. One nas nekad mogu i preko probuđenog nemira u nama i zapitanosti voditi ka razumijevanju, prihvatanju i najzad makar kratkoročnom unutrašnjem miru - zaključila je Stupar Trifunović.

Kazala nam je i da piše te da se nada da će novu knjigu završiti u toku tekuće godine.

"Imperativ"

Tanja Stupar Trifunović je istakla da je "Imperativ" važan jer slavi književnost.

- Za jedan festival je značajno da ima publiku koja mu se raduje i redovno dolazi na dešavanja. Na sve radionice koje se održavaju u okviru festivala je odličan odziv, što pokazuje da postoji interesovanje za ovakav način rada. Istovremeno "Imperativ" je pravo mjesto za to da se ljudi bolje upoznaju sa postojanjem pomenutih radionica - rekla je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.