Roman „Divlje guske” Julijane Adamović promovisan u Banjaluci: Iskren i nostalgičan pogled na prošlost

M.M.
Roman „Divlje guske” Julijane Adamović promovisan u Banjaluci: Iskren i nostalgičan pogled na prošlost

BANjALUKA – Svi ljubitelji pisane riječi, radoznali čitaoci ili oni koji su već upoznati s radom Julijane Adamović, imali su priliku da večeras u crvenom salonu Banskog dvora uživaju u predstavljanju njenog romana „Divlje guske”.

Razgovor sa autorkom vodila je Vanja Šušnjar- Čanković, a Adamovićeva je ovom prilikom prisutnima podrobnije približila svoje djelo, koje predstavlja jedan iskren, nostalgičan i ogoljen pogled na prošlost, život i  djetinjstvo.

Kako je sama autorka naglasila, u romanu je prikazan jedan period sedamdesetih godina prošlog vijeka,  a namjera joj je bila da pruži priliku čitaocu da se, na osnovu makar i najsitnijeg detalja, poveže sa djelom.

- Pokušala sam da demistifikujem period socijalizma koji je, sa današnje perspektive mitologizovan. Jedni tvrde da je to bilo idealno vrijeme, kad su tekli med i mlijeko, dok drugi tvrde da su jedva izvukli živu glavu. Htjjela sam malo da pokažem život tog perioda, iz jedne određene sredine, odnosno, jedne ruralne i siromašne socijalne zajednice. Htjela sam da pokažem da nije bilo baš onako kako se priča, da su postojali ljudi koji su teško živjeli, i da je to bilo vrijeme, koje je bilo i vrijeme prosperiteta, ali i vrijeme neslobode i nekih drugih negativnosti. Važno je da o tome pričamo onako kako zaista jeste bilo, a ne kako smo mi selektivno zapamtili. Radnja romana smještena  je u Bačku, u neimenovano selo. Namjera mi je bila da pružim priliku čitaocu da se on poistovjeti s tim mjestom bez obzira na to odakle je - rekla je Adamovićeva.

Kada je riječ o odnosu fikcije i stvarnosti, Adamovićeva je naglasila da svaki roman ima autobiografskih i stvarnih likova, bez obzira na to da li se radi o nekom ličnom iskustvu ili je to fikcija u koju pisac mora da unese sebe.

- Morate da koristite materijal sa kojim ste se suočavali više u bližoj ili daljoj prošlosti. „Divlje guske” su dobrim dijelom autobiografske, s tim da, naravno, neke stvari su dramatizovane do visokog nivoa, a nisu bile takve. Neke stvari su zgusnute u godinu dana, a dešavale su se u širem razdoblju, neki likovi su postojali, neki su izmišljeni, dok su neki sastavljeni iz više likova – kazala je Adamovićeva i dodala da je naslov „Divlje guske” prvobitno bio samo radni naziv djela, te je na kraju to tako ostalo, zbog simbolike.

Kako je navela, roman je trebalo da bude znatno većeg obima, ali je na kraju odustala od te ideje, a ovaj dio, koji ostavlja otvoren prostor za nastavak se najviše odnosio na zamišljeni kraj narativne linije u kojoj umire jedna od baka iz prvog romana i gdje dolazi do pomirenja majke i kćerke.

- To je slika koja me je asocirala na situaciju koju opisujem u ovom romanu. To je kada se jedna guska razboli, bude ranjena ili bude na samrti, ona ne ostaje sama, nego sa njom ostanu dvije druge guske iz jata, sve dok ona ne ugine, a one nastavljaju svoj put. To je bila simbolika „Divljih gusaka” – dodaje književnica.

Razgovor sa autorkom nastao je u saradnji sa Udruženjem za promociju i popularizaciju književnosti „Imperativ”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana