PRIKAZ - Dokumentarno-animirana serija Nadežde Lazarević Kovačević: Kao lijepa stvarnost

Čitav serijal, u prvom ciklusu, ima deset epizoda, a predviđen je i drugi u isto toliko epizoda. Odmah treba naglasiti: riječ je o jednom od najkvalitetnijih autorskih ostvarenja koja su do sada emitovana na Javnom televizijskom servisu u Republici Srpskoj. Autorka je darovala ogledni primjer televizijskim i pozorišnim radnicima, kulturnim pregaocima različitih profila, najzad i istoričarima srpske kulture. Zašto ne reći, i svima koji osjećaju svrabež kreativnog iskazivanja.

Pretpremijernom epizodom serijala “K'o lepi san” oživljen je jedan važan segment iz kulturnog života Banjaluke iz perioda između dva svjetska rata. Težište je na zasnivanju pozorišta i muzeja Vrbaske banovine, a glavni junaci ove specifične televizijske priče su ban Svetislav Tisa Milosavljević i slikar Spiridon Špiro Bocarić. Prezaslužan za stvaranje moderne Banjaluke, Milosavljević nije dočekao otvaranje zgrade pozorišta, koja je izgrađena za skoro godinu dana i koja je i danas jedan od najreprezentativnijih građevinskih objekata u Banjaluci. Uprkos tome, njegov moćni stvaralački i graditeljski lik ostaje duboko urezan u svijesti današnjeg gledaoca. Pošto Milosavljević dobija premještenje i postaje ministar, nužno je znatno veći prostor posvećen plemenitom liku Špire Bocarića. Sugestivno je prikazana njegova posvećenost povjerenom poslu osnivanja muzeja, iz drugog plana, ali razvidno i toplo prezentovana njegova intimna životna priča (naročito kroz odnos sa kćerkom) te dočarano tragično skončavanje 1941. godine.

U epizodi serijala “K'o lepi san” kojom smo darovani ostvarena je dragocjena ravnoteža između animiranih fragmenata, brojnih dokumentarnih pojedinosti (pametno raspoređenih), svjedočanstva prvorazrednih sagovornika (profesor Predrag Lazarević, Petar Milosavljević, sin bana Milosavljevića i unuk Špire Bocarića) te izvanredne naracije Milana Hajdukovića, koji je banjalučkim glumcima održao pokaznu vježbu iz spontanosti i neusiljenosti u televizijskom kazivanju. Iako obiluje činjenicama, ličnostima, fotografijama, dokumentarnim materijalom, epizoda ni u jednoj sekvenci nije prenatrpana, a sve je vještom rediteljskom rukom uvezano u jedinstvenu cjelinu.

Vuk Karadžić je piscima sugerisao, a Ivo Andrić se divio tome njegovom nauku i često ga citirao, da treba poznavati stvar o kojoj se piše. Nadežda Lazarević Kovačević, autorka serijala, izvanredno poznaje period koji nam prezentuje. Do takvog pouzdanog poznavanja, ali ne samo faktografije nego i duha jedne epohe, dolazi se dugogodišnjim istraživanjem i strpljivim radom. Prije otpočinjanja rada na serijalu, koji će, bez zadrške se usuđujemo prognozirati, naići na izuzetan prijem kod gledalaca, ona je objavila voluminoznu studiju pod istim naslovom, posvećenu onom segmentu iz istorije našeg grada, kada on dobija suštinski, a to znači kulturni identitet. Zahvaljujući tom samopregornom radu, u pretpremijernoj epizodi, a uvjereni smo da će tako biti i u čitavom serijalu, sve se lijepo posložilo.

Prošlodendjeljna epizoda je obremenjena brojnim sadržajnim slojevima i značenjima. Navodimo samo jedan upečatljiv detalj. Opredijeljenost da stvaraju i mijenjaju sredinu u kojoj žive, snažno karakteriše Svetislava Milosavljevića, političara i velikog graditelja i Špiru Bocarića, velikog umjetnika. Između njih je postojao odnos poštovanja i uvažavanja. Autorka na jednom mjestu ozvučuje ono što se govorilo u Banjaluci tridesetih godina: Što Bocarić zatraži naveče, Milosavljević odobri ujutro! Takva sprega, političara sa državničkim svojstvima, i velikog umjetnika, više se nikad nije dogodila u našem gradu. I to je vrlo snažna poruka ove epizode. Gradove određuje njihov kulturni lik, a njega ne oblikuju prosječni, već najbolji. Umjesto da nanovo kreiramo taj lik našeg grada, mi ga arhitektnonsko-građevinskim poduhvatima, estetički i urbanistički besprizornim, pretvaramo u veliku spavaonicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.