Predstava „Rolerkoster“ na Teatar festu „Petar Kočić“ u Banjaluci: Usamljenost koju živimo stvorili smo sami

 Pravi vrtlog izgleda i nevolja svijeta kojeg smo stvorili, u kojem živimo, gradimo ga i mijenjamo prikazuje predstava  "Rolerkoster", Ateljea 212, autorke i dramaturškinje Jelene Kajgo, a u režiji Milice Kralj, koja je odigrana sinoć u Narodnom pozorištu Republike Srpske, čime je započet takmičarski dio ovogodišnjeg, 25. Teatar festa "Petar Kočić".

"Rolerkoster" je pozorišna priča o ljudima i svemu što činimo sa svijetom, kao i o budućnosti i tehnologiji s kojom živimo, i koju smo stvorili, kao i zapitanosti i dubokoj izgubljenosti svakog od nas.

Glumačku podjelu čine Dara Džokić, Katarina Marković, Jelena Petrović, Vladislav Mihailović, Milica Mihajlović, Petar Mihailović, Teodor Vinčić i Simona Beljac.

- Otuđenje je jedna od osnovnih karakteristika našeg sveta i sveta o kojem piše Jelena Kajgo, a usamljenost je njegova dijagnoza, te tako mi kreiramo budući svet u kojem će roboti biti sve više nalik ljudima, a ljudi sve više nalik robotima.

Deca će živeti u ekranu, umetnici će biti gladni ako ne prodaju neku veselu maglu. Vreme se ubrzava, vreme je najskuplje. „Imati vremena“ postaje nedostižni ideal savremenog čoveka.

Ljudi jure kroz svoj dan, sve je instant, usput - bilježi režiserka Milica Kralj o "Rolerkosteru".

Ovaj komad slika svijet na jedan duhovit način, i kroz jednu porodicu i njima bliske i poznate ljude, oživljava priču o usamljenosti, kao boli ovog vremena, o vjeri, ljubavi, svakodnevnim borbama i različitim generacijama i njihovim pokušajima da shvate taj svijet oko sebe, da shvate vještačku inteligenciju i cjelokupnu tehnologiju koja ih okružuje i s kojom žive.

- Sve nas to gazi i svi plivaju najbolje što umeju. Daju sve od sebe – rekla je glumica Milica Mihajlović na okruglom stolu održanom nakon predstave, osvrćući se na rascjep između starog i novog doba, kao i tehnologiju koja nas prestiže. Možda glavna pitanja koja postavlja ova predstava u svojoj srži je ko smo i ko postajemo, nevažno prihvatili velike promjene ili se borili protiv njih i normi koje društvo postavi, i da li ćemo na kraju prigrliti toplinu ljudske ruke, uvijek u sebi čuvajući ljubav prema najbližem ili pak hladni dodir robota, što bi bio krajnji slom ljudskosti.

- Ljubav ispred svega, ljubav majke i deteta najviše je nešto što tranzicija i okolnosti nikad mogu da poljuljaju – kazala je glumica Katarina Marković. Glumac Teodor Vinčić u predstavi je oživio upravo jedan oblik robota, koji, osim uslužnih radnji, što mu je prvobitna namjena, dolazi u stadijum u kojem razgovara sa osobom, sluša i, sakupljajući informacije odgovaraju na pitanja ljudi, dajući neku vrstu varke da razumije i osjeća.

- Robot u principu samo uči. To nisu emocije već oponašanje onoga kako ljudi u određenim situacijama reaguju. Njegovo hvatanje za ruku je samo postupak. Ja sam lika radio kao dete koje tek istražuje svet. Ljudi su prestali da istražuju i da uče, zatvaraju se u male svetove i ostvaruju neke ciljeve, gubeći se. A ono što na kraju ostaje je da ipak uhvatimo jedni druge za ruke – naveo je Vinčić o svojoj ulozi u ovoj predstavi.

U okviru pratećeg programa festivala sinoć je na sceni "Petar Kočić" promovisan časopis za pozorište i vizuelne komunikacije "Agon". Na programu večeras u 18 časova je promocija knjige "Primijenjeni marketing u hrvatskim kazalištima" autora Duška Ljuštine, a od 20 časova na programu je druga takmičarska predstava "San o zavičaju (neviđeno folk snoviđenje)", rađena po djelu Ivana Velisavljevića, a u režiji Milana Neškovića.

Predstava je nastala u produkciji Narodnog pozorišta Niš. Teatar fest trajaće do nedjelje, kada će biti dodijeljene nagrade, te odigran komad „Deca“ u čast

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.