Pjesnikinja Dara Sekulić: Ima nečeg sudbinskog u srpskom narodu
ISTOČNO SARAJEVO- U srpskom narodu ima nešto sudbinsko - kroz istoriju je stravično stradao, ali nikada nisu niti će biti ubice, priča poznata pjesnikinja Dara Sekulić.
Ona dodaje da su ljudi stvoreni od Boga i da treba da mu se mole, i da budu i ostanu ljudi.
- Zašto se danas niko od ovih silnih bogatih ljudi ne sjeti da učini nešto plemenito za svoj narod, pa da iza njega ostane ustanova kao što je na primjer Zadužbina Ilije M. Kolarca, poznata i kao Kolarčev narodni univerzitet na Studenskom trgu, u najstrožem centru Beograda. Biti bogat nije sva sreća, to jeste dobro i veliko, ali sreća je u ljubavi i zato ljudi volite se - poručila je Sekulićeva.
Sekulićeva, kaže, žali zbog činjenice da više neće biti nekadašnjih književnih večeri i da lično nije pobornik modernih tehnologija.
Ova srpska pjesnikinja izrazila je zahvalnost nekadašnjem direktoru Matične biblioteke Istočno Sarajevo Ljiljani Knežević, koja je osnovala njen legat.
Sekulićeva je izrazila nadu da će u martu učestvovati na 19. Festivalu poezije za djecu i mlade u Istočnom Sarajevu, koga u u okviru Svjetskog dana poezije, organizuje "Forum teatar".
Poznata pjesnikinja je ispričala da ona i dalje voli da piše, da voli ljude, prijatelje, a djecu najviše.
- Kako, na primjer, ne voljeti djecu iz Gacka, koju sam kao urednik nekadašnjih "Malih novina" posjetila u osnovnoj školi, a oni mi se predstavljaju i kažu da se prezivaju Aprcović, Guzina, Turina, Burina, što sve nas u učionici dovodi do gromoglasnog smijeha - priča Sekulićeva.
Prisjetila se da je cijeli životni i radni vijek provela kao socijalni radnik te da je radila i kao urednik nekadašnjih "Malih novina", a rado se, dodaje, sjeća čopora djece koja su kad god bi je vidjela trčala za njom, dozivala je, ali ni danas ne zna šta su to osjećala i vidjela u "teta Dari".
Sekulićeva se rado sjeća i omiljenih pisaca i kolega Branka Ćopića, Meše Selimovića, Desanke Maksimović i drugih dragih savremenika i antologijskih srpskih pjesnika, a posebno nobelovca Iva Andrića. Obožavala je, kaže, Andrića, koji je obožavao svoju ženu, te podsjeća kako je po dobijanju Nobelove nagrade došao u tadašnju Zajednicu kulture BiH da se zahvali i kaže da je to nagrada i njemu i BiH i njegovim prijateljima.
Ona je tada, dodaje, bila jedina žena član Udruženja književnika, a Andrić ju je tada ohrabrio i rekao da je čitao njene pjesme, te da mu se čini da bi mogla pisati i prozu.
Sekulićeva kaže da postoje pravi pisci i "falsifikati". Ovi drugi su, smatra ona, imućni, uporni, imaju političku podršku, ali kratko traju, dok pravi pisci iskreno do kraja života "boluju svoju poeziju, svoju prozu, svoj roman, priču".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
