Održan Okrugli sto o srpskom pozorištu u 20. vijeku u SANU

Tanjug
Foto: Tanjug

BEOGRAD- Okrugli sto pod nazivom „Srpski književnici i srpsko pozorište od Prvog svjetskog rata do kraja XX vijeka“ danas je održan u Srpskoj akademiji nauke i umjetnosti u Beogradu.

Istovremeno je tom prilikom održana i promocija teatrološke knjige "Srpski književnici i srpsko pozorište do Prvog svjetskog rata" u izdanju SANU (2022).

Mnoge teme skupa imaju cilj da osvijetle udio pisca u razvoju pozorišta i dramske književnosti, kao i razvojne tendencije i oblike srpskog pozorišta i njihov uticaj na razvoj dramskih vrsta u srpskoj književnosti.

Na okruglom stolu govorili su neki od najznačajnijih srpskih teatrologa, profesora književnosti i istorije drame, kao i književnih i pozorišnih kritičara.

Cjelodnevni skup podrazumijeva tri obimne sjednice sa planiranih 16 govora istaknutih stručnjaka.

Zorica Nestorović je odabrala temu "Nušićeva pozorišna estetika između repertoarske politike i dramske umetnosti" gdje je predstavila stvaralaštvo velikog dramskog pisca, komediografa Bena Akibu, odnosno Branislava Nušića.

Ona je istakla da je sam autor, sa veoma plodnim opusom za sobom, govorio da piše komade za publiku i javnost koja nimalo ne potcjenjuje smijeh.

Nestorović smatra da ta vrsta smijeha u njegovim komedijama nije nimalo otrovna, već ljekovita, Gogoljevska, kako je slavni ruski dramaričar takođe pisao u svojim djelima.

Nušić je govorio da bi svako od nas mogao da učini neki greh i zlodjelo barem u mislima ako ne u zbilji, da prevari supružnika, falsifikuje dokumenta, uzme tuđe dobro.

Komedije i satire su obilježile njegovo stvaralaštvo, kao i autobiografska proza - romani "Hajduci" i "Autobiografija".

Kako je autor i dalje vječan preko svojih djela, i danas ga igraju na repertoaru mnoga pozorišta u Beogradu (JDP, Boško Buha, Narodno pozorište, Slavija) i cijeloj Srbiji.

Skup u Sali 2 u SANU danas je realizovan u organizaciji Odbora za proučavanje istorije književnosti SANU, u znak obilježavanja jubileja / 150 godina od osnivanja Narodnog pozorišta u Beogradu (1868).

Drugo izlaganje je imao Goran Maksimović na temu "Pozorišna delatnost Dušana Z. Milačića" u kome je napravio presjek manje poznatog perioda pozorišnog rada istaknutog romaniste, književnika - pjesnika i prevodioca.

Maksimović je govorio o karijeri Dušana Z. Milačića (1892-1979) kroz pozicije upravnika dva srpska teatra.

Kako kaže Maksimović, taj period je sam Milačić smatrao neuspješnim, iako su mnogi mislili sasvim suprotno, jer je postavio velike naslove dramske književnosti.

Tada su bila realizovana za pozornicu djela Šekspira, Luiđija Pirandela, Karla Goldonija, Aleksandra N. Ostrovskog, ali i Miroslava Krleže, Ive Vojnovića, Milana Begovića, Jovana Sterije Popovića ("Ženidba i udadba"), Milice Jakovljević - Mir Jam ("Emancipovana porodica"), Bore Stankovića ("Koštana"), a ubjedljivo najviše opus Branislava Nušića ("Dr", "Ujež", "Analfabeta", "Svet", "Svinja", "Narodni poslanik").

Ipak, poznati pjesnik crnogorskog porijekla je tada nailazio na otpor svog rada od raznih ljudi u Narodnom pozorištu u Beogradu, tako da se nije dugo zadržao koliko je inače želio i namjeravao.

Milačić je sebe smatrao uspješnijim na mjestu upravnika Narodne biblioteke Srbije na koje će doći kasnije i kao romanistu.

Marina Milivojević Mađarev, dramaturg, teatrolog, profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, održala je govor na opsežnu temu "Srpska drama na kraju XX veka u evropskom kontekstu".

Ona je napravila detaljnu analizu srpske dramaturgije od 1981. do 2000. godine sa značajnim predstavnicima.

Milivojević Mađarev je napomenula da su u to doba postojale Istočna i Zapadna Evropa, a da je Srbija kao dio Jugoslavije bila nešto između, premda su teme srpske drame bile zanimljive za Istočnu Evropu, posebno ako se prate djela Tomasa Bernharda ili Petera Handkea.

Teatrološkinja i dramaturškinja je izdvojila generalnu liniju komada, od naslova "Slike žalosnih doživljaja" Deane Leskovar, "Đeneral Milan Nedić" Siniše Kovačevića, do "Tamna je noć" Aleksandra Popovića i "Pad" Biljane Srbljanović.

"Zvezdara teatar kod nas je jedino pozorište u Srbiji koje u potpunosti neguje savremenu srpsku dramu i igra praizvedbe komada. Ono što vidim kao nedostatak generalno u domaćem pozorištu jeste što se većina drama i odigraju upravo samo kao praizvedbe. Nema često novih verzija, boljih rediteljskih čitanja", ocijenila je Mađarev i dodala da sumnja da će ikada skorije vidjeti noviju varijantu čuvene zabranjivane drame "Golubnjača" Jovana Radulovića.

Takođe je primetila da su okolnosti i politička struja Srbije i Zapada bili bliski, tako su i komadi imali sličnosti u više primjera.

Kada je vladala dramaturgija brutalizma 90ih godina, kako su je nazvali "in your face", gdje dominira nasilje i seks, bili su poznati njeni predstavnici - britanski pisci Mark Rejvenhil ("Shoping and Fucking", "Polaroidi", "Bazen") ili Sara Kejn ("Psihoza u 48"), a kod nas se pojavila Biljana Srbljanović sa čuvenim komadom "Porodične priče" (1998).

Ista autorka je proboj napravila sa tekstom "Beogradska trilogija" (1996) sa obrisima tog pravca.

Naravno, Milivojević je izdvojila mnoge autore gdje dominira bogat opus akademika Dušana Kovacevića i Ljubomira Simovića, kao i vrijedne drame Nebojše Romčevića ("Sile u vazduhu"), Nenada Prokića ("Metastabilni gral"), Vide Ognjenović ("Je li bilo kneževe večere?"), reditelja Gorana Markovića ("Turneja"), dramatizacija romana "U potpalublju" Vladimira Arsenijevića.

Profesor pozorišne režije, domaćin ovog skupa u SANU - Svetozar Rapajić na kraju prve sjednice osvrnuo se na opus Branislava Nušića, gdje je istakao svoj stav da je rijetko koja predstava po njegovoj drami bila na nivou velikog pisca.

Prema njegovim riječima, u raznim pravcima režiranja Nušića na našim scenama, uglavnom se "gubio" ovaj vodeći dramski autor, u psihološko-realističnom prizvuku.

"Uvek mi je na kraju bilo zanimljivije i duhovitije da čitam Nušića nego da ga gledam na sceni. On je naša kulturna baština i arhetip opšteg pamćenja. Još uvek se nije pojavio taj ključ koji bi maksimalno scenski otvorio na pravi način velikog Nušića", zaključio je Svetozar Rapajić, koj je kasnije u drugoj sjednici bio jedan od govornika, o pjesniku i reditelju Velimiru Živojinoviću Mašuki, upravniku pozorišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana