Odlazak srpskog Čehova

Milanka Mitrić
Odlazak srpskog Čehova
Odlazak srpskog Čehova

Beograd - Malo se koja pisaća mašina toliko tresla pod prstima nekog pisca i teško da u biografiji nekog reditelja i scenariste ima toliko uspješnih filmskih djela.

Bez Gordana crni talas ne bi postao prototipska vrijednost našeg filma. Koliko bismo bili siromašniji da nije napisao “Buđenje pacova”, da nije stvorio sa Kokanom Rakonjcem “Vrane”. Da li je bilo ko i bilo gdje pred oči televizijskog gledaoca sa većim uspjehom izvajao činovničku dosadu kao što je bilo sa “Sirotim malim hrčkima”, gdje je u nekoj državnoj ustanovi tražen odgovor na pitanje ko je pojeo državnu džigericu? Da li bi jugoslovenski film dostizao svoje standarde da nismo gledali “Čuvara plaže u zimskom periodu”, “Varljivo leto '68” i u najtežoj filmskoj disciplini pomirenja umjetničkog i komercijalnog da nije bilo filma “Balkan ekspres”.

Rekao je ovo režiser Emir Kusturica o dramskom piscu, scenaristi i režiseru Gordanu Mihiću, koji je nedavno preminuo i sahranjen u Beogradu. Mihić je preminuo u 82. godini, a sahranjen je na groblju manastira Rajinovac.

- Niko, na ovom ubogom tlu, nije uspio kao Gordan, da životnim autsajderima, nesrećnicima sa margine daruje autoritet uzvišenih tipova niti je postojao neko kome je tako dobro pristajalo vlastito ime. Naša javna scena nije imala drugog Gordana i niko se tako uspješno nije odrekao naše javnosti i bijede koju ona nudi - dodao je Kusturica i naglasio da je Mihić bio Čehov našeg filma te da je od njega naučio da u sirotinji žive ljudi aristokratskih osobina.

Svojim filmovima ostavio je istinski važan trag na tlu jugoslovenske kinematografije i živjeće, kako to uvijek biva, kroz ono što je stvorio iza sebe, a stvorio je mnogo. Čovjek se često osvrne na ta djela, tek kad neko ode, pa tek onda spozna koliko se u decenijama stvaranja iza njega skrojilo svjetova, života i likova koji su već odavno dio naše stvarnosti.

Od Mihića su se oprostili mnogi prijatelji, kolege, oni kojima je bio inspiracija, koji su voljeli ono što je stvarao, bili oni dio svijeta filma ili ne.

- Napustio nas je najveći među nama, čovek koji je definisao šta znači biti filmski scenarista u našoj kinematografiji, obezbeđujući ovoj profesiji poštovanje i boreći se za njeno dostojanstvo. Mihić je radio sa našim najvećim autorima i potpisao neke od najboljih filmova i serija snimljenih kod nas. Njegovi scenariji su imali osoben pečat i sami po sebi zaslužuju da budu iznova pročitani nezavisno od krajnjih verzija zabeleženih na ekranu. Otišao je jedan od najvećih čije smo svetove prihvatili - napisao je scenarista Dimitrije Vojnov.

Istina je, prihvatili smo ih, smijali se, plakali, gledali iznova i iznova, ostajući zauvijek kupljeni izmaštanim svjetovima stvorenim u filmu.

Režiser Goran Paskaljević naveo je da je Gordan Mihić bio naš najznačajniji scenarista na filmu.

- Imao sam veliku privilegiju da radim sa njim. Zajedno smo snimili pet filmova: “Čuvar plaže u zimskom periodu”, “Pas koji je voleo vozove”, “Varljivo leto '68”, “Tango argentino” i “Tuđa Amerika”. Njegove filmske svetove su ljudi prihvatali kao svoje. Hvala mu na svemu što sam naučio od njega  - kazao je Paskaljević.

Režiser Darko Bajić rekao je da je Mihić otišao u legendu i da će ljudi trajati onoliko koliko traje naše sjećanje na njih. 

- Sa velikim ponosom kažem da me je Mihić prihvatio kao svog prijatelja. Preda mnom se otvorio svet humanog, principijelnog i velikog borca, maštara koji je stvorio likove i svetove koje smo prihvatili kao naše i sa kojima i danas živimo - kazao je Bajić.

Direktor Jugoslovenske kinoteke Jugoslav Pantelić, kao i mnogi, smatrao je Mihića jednim od najznačajnijih autora ovih prostora.

- Njegove svetove smo, gledajući filmove za koje je pisao scenarije, prihvatili kao svoje, a u likovima raznih boja pronalazili i naše nijanse - naveo je Pantelić.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana