Mladen Anić, fotograf, za “Glas Srpske”: U svakom trenu se dešavaju život i borbe koje vrijedi vidjeti
Svako priznanje je svojevrsna satisfakcija autoru za ideju, uloženi trud i vrijeme, te samu realizaciju svake pojedinačne fotografije. U tom smislu takvo priznanje, naročito kada dođe od ljudi iz svijeta fotografije, u konkurenciji kakva se sreće na fotografskim konkursima, velika je čast i priznanje.
Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” fotograf Mladen Anić, koji je ove godine pobrao nekoliko važnih priznanja u ovoj umjetnosti.
GLAS: Kada je počelo Vaše druženje sa fotoaparatom?
ANIĆ: Prvi moj kontakt sa fotoaparatom je bio u ranom djetinjstvu. Porodični polaroid i ruska “smena” su prvi aparati sa kojima sam se susreo, ali sve u formi dječije igre. Tek 2010. godine, nabavkom prvog “dslr” aparata, kreće moj neki ozbiljniji fotografski rad.
GLAS: Šta želite da poručite svijetu svojim fotografijama?
ANIĆ: Svojim fotografijama prvenstveno pokušavam predstaviti stvari, događaje i ljude oko sebe, na koje “obični” ljudi ne obraćaju pažnju. Da li zbog načina života, ubrzanog tempa ili nečeg trećeg, ljudi sve manje obraćaju pažnju na prirodu, ljude, događaje oko sebe i u svome okruženju, a oko nas se u svakom trenu dešavaju život i borbe koji su fantastični i koje vrijedi vidjeti. Samo treba malo usporiti, zastati i posmatrati. Upravo to pokušavam fotografijama prenijeti ljudima oko sebe, da zastanu, uspore, zagledaju se i vide fantastične stvari u svom bliskom okruženju, na koje uglavnom ne obraćaju pažnju.
GLAS: Možete li se prisjetiti prve profesionalne fotografije koju ste napravili?
ANIĆ: Profesionalna fotografija je, po meni, prilično apstraktan pojam. Ja sebe smatram fotografskim amaterom i početnikom, jer učim od starijih kolega. Tu bih naročito izrazio zahvalnost kolegama iz Univerzitetskog foto-kino kluba Banjaluka, na čelu sa Prole Draganom, Kašćelan Miloradom, Selaković Dejanom i drugima, od kojih najviše učim i koji nesebično ulažu svoje znanje i vrijeme u edukaciju svih članova. Prvi moji kvalitetniji fotografski radovi vezani su za period od 2010. godine pa nadalje, a značajni i oni nagrađeni, učlanjenjem u UFKK Banjaluka, 2016. godine.
GLAS: Šta je to što čini jednog majstora fotografije?
ANIĆ: Majstora umjetničke fotografije, na prvom mjestu karakteriše ljubav prema fotografiji i umjetnosti generalno, uloženi trud i vrijeme, kako provedeno sa aparatom u ruci, tako i u edukaciji. Nakon toga dolazi neki lični talenat i afinitet.
GLAS: Smatrate li da se draž fotografisanja i iščekivanja da se film razvije i fotografija konačno uzme u ruke izgubila dolaskom modernih tehnologija?
ANIĆ: Nisam protivnik novih tehnologija. Napredak u svakom segmentu je uvijek dobrodošao i teško je reći da bilo koji napredak ne donosi boljitak. Mislim da je suštinski jako dobra stvar što su aparati i fotografska oprema postali dostupniji većem broju ljudi, koji na taj način mogu pokazati svoju kreativnost. Pod ovim nebom uvijek ima mjesta za sve, a kvalitetni autori i njihov rad će uvijek biti prepoznati, bez obzira na kvantitet. Problem predstavlja lako dostupna manipulacija fotografijom. Oslanjanje na postprodukciju kojom se brišu greške i nedostaci napravljeni tokom samog snimka. Na taj način se zavaravaju i posmatrači, ali i sami autori. Još jedan od problema koji se javljaju je taj da fotografi postaju robovi tehnike i inovacija, u smislu kupovine nove fotografske opreme, a da pri tome ne koriste ni približno maksimalne mogućnosti one opreme koju već posjeduju.
Savjet mladim umjetnicima
GLAS: Koji savjet biste dali mladim fotografima koji tek ulaze u svijet umjetničke fotografije?
ANIĆ: Danas dominiraju društvene mreže, sa kojih nam dolaze trendovi koje mladi ljudi kopiraju i tako postaju jedni od mnogo istih ili sličnih. Svakodnevno, po tim društvenim mrežama prođu milioni fotografija… dobrih, prosječnih, loših. Upravo to “kalupljenje” predstavlja prvi problem i tu zamku je potrebno izbjeći. Posebno bih izdvojio da, kako mladi, tako i stariji autori ne smiju “živjeti” od lajkova i “aplauza” sa društvenih mreža, te bi svakako trebali poslati svoje radove na foto-konkurse, da ih ocijene i procijene ljudi koji su priznata imena u svijetu fotografije. To bi svakako bio test svakom autoru za kvalitet njegovog rada, ali i motiv za dalji napredak. Osim toga, mladi fotografi ne smiju biti lijeni i čekati fotografiju da im dođe. Potrebno je da se aktiviraju, hodaju, istražuju. Da idu ka fotografiji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
