Minja Knežević, mlada umjetnica, za “Glas Srpske”: Murali galerija za cijeli svijet

Ilijana Božić
Foto: D. Pozderović

BANjALUKA - Ljepota umjetnosti je da stvaranjem prenosimo pozitivne poruke ljudima, da ih podsjećamo na lijepe momente u životu i budimo u njima tople emocije.

Kazala je to za “Glas Srpske” mlada umjetnica Minja Knežević, koja studira grafički dizajn na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, a čiji murali krase zidove naselja i ulica grada na Vrbasu. Kako je ispričala, cilj ulične umjetnosti je da rađa ljubav u ljudima i da im daje podsticaj za stvaranje.

- Njena ljepota se ogleda u slobodi. Murali su galerija za cijeli svijet, ona koja je dostupna svima i koju svako može da doživi na svoj način. Čar ulične umjetnosti je u tome što  beskućnik ispred oslikanog zida može da pronađe pola marke i da pomisli da mu je baš taj crtež donio sreću - kazala je Kneževićeva.

Njen novi mural je nastao u Zalužanima. Njime je oživjela lik Salvadora Dalija iz čijih prepoznatljivih brkova izlazi tigar, a sve u žarkim crvenim bojama sa prepoznatljivom ludošću u umjetnikovim očima.

- Obožavam Dalija, a budući da on ima sliku sa tigrovima, pomislila sam da tigra spojim s njegovim likom. Taj zid sam radila zajedno sa Andrejem Matićem, pa smo bojama povezali naše priče - navela je Kneževićeva.

Dodala je da kad stane pred zid, tada umjetnost počinje, jer je mural simbol kreativne magije. Objasnila je da kao što iz Dalijevih brkova izlazi moćni tigar, tako se simbolično i u glavi rađaju ideje za stvaranje.

Mlada umjetnica je oslikala i “Sjenicu” na starom zidu u kampusu, a najviše je vezana za “Robotsku ruku” oslikanu na banjalučkom igralištu u nekadašnjoj ulici Ante Jakića, jer je to njen prvi rad.

- Dodir robota i leptira je početak moje priče sa muralima. U tom radu ogleda se moje djetinjstvo, prva razočarenja, rad i trud, ali i sreća djece kad pogledaju “Robotsku ruku”. Kao mala sam gledala crtać o robotu koji je spasio čovječanstvo. U tu ideju sam utkala i osjećanja kroz koja sam tada prolazila - rekla je Kneževićeva.

Istakla je da “Robotska ruka” poručuje da mašine nekada znaju biti osjećajnije od ljudi.

- Zato sam oslikala leptira koji slijeće na ruku robotu, a ne čovjeku. Leptiri se sami rađaju i žive, a opet se izbore, budu prelijepi i slobodni. To je poenta. Želja mi je da kad čovjek pogleda taj mural pomisli na nešto lijepo, na proljeće i ljubav - ispričala je Kneževićeva.

Dodala je da ljudi različito reaguju na murale, jer većina smatra da je slikarstvo samo na platnu.

- Ljudi su dosta zatvoreni i okrenuti tradicionalnim formama, a kad se pojavi nešto novo i drugačije, to teško prihvataju. Ipak, ima divnih ljudi koji nas podržavaju i koji žele da ukrasimo njihove zidove. Poenta je da svi učestvuju u našem radu. Nema granica u stvaranju. Umjetnošću treba izazivati revoluciju, ali ne da neko drugi ispašta zbog toga - kazala je Kneževićeva.

Inspiraciju crpi iz svega, a kako je kazala, čak i ono što je drugim ljudima ružno, kao recimo kanta za smeće, u njenim očima može biti ideja za rad.

- Živimo sa mnogo problema, a željela bih da ljudi kad prođu kraj zida murala vide da ima boje i nade, da pomisle na nešto lijepo - navela je Kneževićeva.

Istakla je da mladi treba da vjeruju u sebe i da se ne boje da stvarajući pokažu talenat i sve ono što umiju.

Teškoće

Kneževićeva je kazala da je prednost što živimo u doba interneta i raznih medija, u vrijeme kada je ulična umjetnost koliko-toliko prihvatljiva.

-  Ne vjerujem da bih mogla oslikavati zidove prije 100 godina. Mi i danas teško dobijamo zidove, a i sprej boce su skupe. Komplikovano je, ali je važno da se borimo. Poenta umjetnosti je da nije zagađena politikom i mržnjom - navela je Kneževićeva.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana