Milovan Destil Marković za “Glas Srpske”: Što je umetnost savremenija, društvo je naprednije

Milanka Mitrić
Milovan Destil Marković za “Glas Srpske”: Što je umetnost savremenija, društvo je naprednije

Velika stvar je što je Marina Abramović uradila tu izložbu u Beogradu. Ona je visoko podigla ljestvicu i biće mnogo komplikovanije napraviti sledeće izložbe. Verujem da je njena prisutnost tom izložbom dosta uticala na svest sredine. Prikazala je da je savremena umetnost deo naših života i nosioca jednog društva prema globalnoj sredini. Što je umetnost savremenija, to je društvo naprednije.

Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” umjetnik Milovan Destil Marković, osvrćući se na savremenu umjetnost te na sopstvenu izložbu “Destilovano lice - Radovi 1980-2020”, koja je otvorena u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske. Postavka obuhvata oko 40 radova rađenih različitim tehnikama i nastalih u različitim periodima.

GLAS: Šta možete da mi kažete o izboru radova za postavku “Destilovano lice” u Banjaluci?

MARKOVIĆ: Izložba sama se zove “Destilovano lice - Radovi 1980-2020”, gde će za 2020. godinu biti dodat još jedan manji rad. Radovi su postavljeni tako da su u jednoj sobi od 1980. do devedesetih, u drugoj su devedesete godine, u trećoj 2000. i u četvrtoj su od 2010. pa nadalje. Imamo i deo gde su oreoli. To je jedna specijalna soba gde se više radilo na licu.

Zajednički imenilac svih ovih radova je rad na licu. Od portreta do početaka mojih osamdesetih, do ovih sada je u nekom kontekstu zajednički imenilac je lice. Zato se zove “Destilovano lice” i ima veze sa mojim umetničkim imenom Destil, što ima veze sa destilacijom i počinjanjem destilacije, tako da je to jedno čisto i pročišćeno lice. Veza lica je od ikoničnih radova, gde sam ih uzeo kao referencu na ikone, gde je ono što je iza u stvari ispred, a ono ispred je iza. Pozadina pravi formu, a ono što je forma je pozadina i u pitanju je obrnuta perspektiva.

GLAS: Šta biste mogli da nam kažete o Vašem radu “Inkvizicija”?

MARKOVIĆ: To je rad iz poslednje serije bar-kodova, zajedno sa radom “Glasnik”. Ovaj rad se zove “Inkvizicija”. On je urađen ove godine. To je skup elemenata, a zlatno je bar-kod. Sadržaj bar-koda je “Otmica Evrope”, istorijske slike, od Grčke, preko renesanse. Tu je Zevs koji se zaljubio u Evropu, a Evropa je bila reprezentovana kroz kravu, kao mleko. On je toliko zaljubljen u nju da se pretvori u bika. Ta referenca je stara priča. Svaka berza reprezentovana je kroz bika.

GLAS: Simbol NATO-a je u pozadini bar-koda sa oreolima. Kakva je priča iza toga?

MARKOVIĆ: To sam sve počeo da radim 2008. godine, kada je bila prva kriza u Evropi i vidio koliko to utiče na situaciju malih naroda i država.

Tu seriju radim posljednjih 15 godina i to je neki od posljednjih radova. Na bar-kodu su oreoli, uzeti iz predrenesansnog i renesansnog perioda, preko moderne. To je jedna procesija i svi likovi su u nekoj relaciji. Procesija je orijentisana prema kompasnom delu, što je znak Severnoatlantskog pakta, gde sam uzeo igru oko krsta, koji nije krst nego kompas. Cela procesija odnosi se na to ispred, na igru moju sa raspećem i NATO zvezdom. To je kritika na to kako ta ista organizacija inkvizitorno utiče ili kako meri društva, narode po tome da li je politički i ekonomski korektno ili nije korektno. To se najbolje vidi danas, u ovih nekoliko posljednjih godina.

GLAS: Da li je nužnost bila da u toku vremena, kroz razvoj civilizacija svi postanemo bar-kodovi?

MARKOVIĆ: Tako se razvija sve. Da li je nužnost ili ne, to ne znam. U principu smo mi svi na neki način obeleženi, preko tajnih službi. Jedan rad se zove “Prizma”, a oni su koristili taj program “Prizma” da prate i pregledaju te imaju uvid u to šta se na internetu dešava, zbog tzv. terorizma. Bar-kod je apstraktna linijska situacija ili forma. Ima sadržaj. Meni je taj sadržaj bio važan. Svi mi smo produkt za glavni sistem koji vlada, potrošački i konzumerski. To je sistem u kojem nije bitna individua, nego je bitno koliki će biti dobitak, a koliki gubitak. Ja se s tim malo poigravam, jer je jedna umetnička slika isto produkt.

GLAS: Kako možemo da sačuvamo umjetnost u svemu tome?

MARKOVIĆ: Umetnost jedino može da bude kritična i ništa više. Muzeji, galerije i prostori gde su izložbe su jedina platforma gde može neka vrsta male kritike da se prikaže kroz vizuelno na aktuelnu situaciju danas ili odnos sa realnošću ranije. Rad nosi savremeno u sebi, jer se odnosi na savremenu situaciju i sve je prevedeno u vizuelni jezik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana