Miladin Berić, književnik i aforističar, za “Glas Srpske”: Satira je glas savjesti

Branislav Predojević
Miladin Berić, književnik i aforističar, za “Glas Srpske”: Satira je glas savjesti

Pandemijske zbirke čekale su bolje vrijeme kada će sve da bude normalno. Pošto je sad vidljivo da ništa više neće biti isto, da čekamo Godoa, uslijedila je zajednička promocija i to u posljednji čas pošto je na vidiku bila zbirka “Korektivni imunitet”, koja je već ugledala svjetlost dana.

Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” , književnik, satiričar i aforističar Miladin Berić o sudbini dvije knjige “U sazviježđu lire” i “Lažni profil”, koje su izdate 2020. godine, a da bi banjalučku promociju dočekale tek krajem prošle godine.

- Bez obzira na pandemiju, one su promovisane na društvenim mrežama, na svoj način, tako da imaju svoj život. Vjerovatno će takav način predstavljanja u budućnosti preovladati, bez obzira na pandemiju, jer više niko nema vremena - kaže Berić.

GLAS: Zbirka “U sazviježđu lire” bavi se ljubavnom poezijom, ali reklo bi se ovaj put u malo više eksperimentalnijoj formi i stihu nego što ste to ranije činili, u svom “složeno jednostavnom” stilu.

BERIĆ: Pošto sebe posmatram kao liričara pokušavam da se u svakoj zbirci igram, prvenstveno sa formom. Jedni će to nazvati igrom, drugi istraživanjem, treći skrnavljenjem poetskih postulata, jer u lirici, jedino slijedim unutrašnju pjesmu i ritam, pokušavajući da mu dam autentičnost. Tu ima lutanja, kombinovanja vezanog i bijelog stiha, kalemljenja nekalemljivog, maglovitog i mističnog. Sve je to na kraju poezija M. B. Romanova. 

GLAS: “Lažni profil” je iznenađenje za sve koje prate Vaš književni opus, jer su u pitanju pjesme za djecu.

BERIĆ: To bi trebalo da bude moj izviđački upad u poeziju za djecu. Današnja djeca ranije dolaze do informacija, i u intelektualnom smislu brže i sazrijevaju tako da su potrebne promjene u njihovom poetskom obrazovanju. U “Lažnom profilu” sam štošta načeo vjerujući da ću nekim budućim knjigama da upotpunim priču.

GLAS: Šta je razlog što je zbirka podijeljena na četiri dijela “Vodu”, “Zemlju”, “Vazduh” i “Vatru”? Mislite da je nedostatak bazičnog znanja elementarno prisutan kod najmlađih ili je u pitanju nešto drugo?

BERIĆ: Kod današnje djece bazična znanja su potisnuta, sfera interesovanja je zarotirana prema društvu i to prema pojavama koje se od strane moćnika guraju u prvi plan, jer se na taj način najlakše formira stado. Odnos prema prirodi pada u drugi plan, tako da sam kroz nazive ciklusa i pjesme o četiri glavna elementa htio da ukažem na to skretanje. Djeca 21.  vijeka su bombardovana informacijama, koje nisu sposobna da selektuju što će uticati na njihovu kreativnost.

GLAS: Knjiga je obogaćena ilustracijama Gorana Ćeličanina. Šta je razlog da ste stihu dodali i crtež i kako je došlo do ove saradnje?

BERIĆ: Da se uklopim u običaj da se knjige za djecu ilustruju i da budu u funkciji napisanog. Jedan od najboljih ilustratora i karikaturista na našim prostorima Goran Ćeličanin ilustrovao je zbirku na čemu sam mu neizmjerno zahvalan. U nekoj budućnosti, moguće da jednu knjigu za djecu bogatije ilustrujemo jer je to sada jedan od preduslova uspjeha kod čitalaca.

GLAS: Koliko danas ima smisla “driblati sopstveni duh”,  tj. pisati aforizme, jer se sve manje čitaju, da ne pričamo o objavljivanju istih, jer čini se da je danas humor prva stavka na udaru cenzure?

BERIĆ: Ako se postavite kao korektiv društva koji nema navijačke sklonosti ni prema poziciji ni prema opoziciji onda ima smisla. Ako gledate iz bilo kog drugog ugla onda tovarite nevolju na glavu. Aforizmu i satiri u Srpskoj i BiH jedino su ostale društvene mreže i to u ličnoj izvedbi jer ni portali ne praktikuju da objave nešto što bi im moglo donijeti problem. Satiričari ukazujući na probleme sebi naprave problem.  

GLAS: Živimo u vremenu pada duha i morala u kojem je profit jedino mjerilo vrijednosti. Kako u tome vidite ulogu i zadatak satiričara?

BERIĆ: Uloga satiričara je da bude glas savjesti, da na umjetnički način ukaže na devijacije. Problem je što je istih mnogo, a satiričara malo. Društvo je spremno na veliko pročišćavanje, novi povodanj, koji bi trebalo etiku da vrati u normalu, jer je u horizontali.

GLAS: Ima li mjesta optimizmu u vremenu kada “Veliki brat” sve više gleda šta radimo i šta mislimo?

BERIĆ: Dok dišem nadam se, govorili su Latini, a danas je i disanje postalo sporno. O optimizmu da ne pričamo. Realni svijet je postao virtuelni, iluzionisti su zavladali svijetom. Postoje sve vrste kontrola, a izgleda da i to nije dovoljno. Zanimljivo bi bilo zaviriti u ovaj svijet kroz sto godina, ako bude postojao. Bojim se da je već na sceni Orvelova životinjska farma i da nas čeka budućnost ispranih mozgova, te da je ovo samo predvorje. Dolazi vrijeme zombizma u kojem će umjetnost imati sve manje mjesta.

GLAS: Kako je na Vas kao autora uticala pandemija?

BERIĆ: Bilo kakvo oduzimanje slobode budi inspiraciju. Čovjek se najbolje izražava vođen najdubljim mislima kada se osjeća ugroženim. Možda sam ja iz satiričnog ugla i pretjerao u ličnom obračunu sa pandemijom, ali neke nove ljubavne i refleksivne pjesme bude nadu da svako zlo ima svoj kraj. Satiričarima je nevolja uvijek bila inspiracija.  

Nasljednici

GLAS: Sopstvenu nasljednicu niste uspjeli spriječiti od “bolesti” pisanja. Šta možete poručiti njenoj generaciji umjetnika?

BERIĆ: Ona ima svoj zacrtani put koji obogaćuje stihovima koji su moderni i bliski mlađoj generaciji, za razliku od tate koji je ipak u poeziji, koliko god eksperimentisao, tradicionalista. Svako treba da bira svoj put jer samo će tako doći do onog koji je zacrtan u sazviježđu nadanja. Biti autentičan je stremljenje koje treba da bude putokaz bilo kom umjetniku, jer samo će tako da postane onaj lokvanj koji koliko-toliko viri iz močvare.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana