Junge velt: Handkeovim djelima početi debatu o problematici novih kolonijalnih ratova

Srna
Junge velt: Handkeovim djelima početi debatu o problematici novih kolonijalnih ratova

BERLIN - Djelima Petera Handkea o Balkanu moralo bi se konačno početi sa odavno zakašnjelom debatom o ukupnoj problematici novih kolonijalnih ratova koji se vode pod izgovorom odbrane ljudskih prava, piše njemački list "Junge velt".

List navodi da je odluka da se Nobelova nagrada za književnost dodijeli austrijskom piscu Peteru Handkeu, ponovo nametnula javnosti ideologijom optrećenu temu jugoslovenskih ratova 90-tih.

"Handkeovim djelima o Balkanu moralo bi se konačno početi sa davno zakašnjelom debatom o ukupnoj problematici novih kolonijalnih ratova, koji se vode pod izgovorom odbrane ljudskih prava - od ratova zapadnih imperija u Avganistanu, Iraku i Siriji, do po cijelu Afriku katastrofalnog razbijanja Libije - da ne pominjemo francuske pljačkaške pohode po tom kontinentu", navodi se u tekstu pod naslovom "Još uvijek Handke".

Autor Gerd Šuman, u analizi o reagovanjima na Nobelovu nagradu dodijeljenu Handkeu, ističe da Handke, "čovjek riječi i djela", koji pruža otpor ne samo o pitanju Jugoslavije, ponovo pokreće stvari.

"I ponovo ga vrijeđaju, kao u žNjujork tajmsuž /žBob Dilan ispod apologete genocidaž/. Ili se njegovo djelo razlaže po političkim kriterijumima: žzaista, proteklih dana bilo je začuđujuće primijetiti ko sve smatra da može da ništavnim proglasi Handkeovo stvaralaštvo, ili čak ponosno obznanjuje kako ga nije čitao, ali ipak ima mišljenje o tomež /Frankfurter algemajne cajtung, 17. oktobra/", navodi Šuman.

Kako ističe, u kolektivnom sjećanju onih koji su tražili objašnjenja za užase u BiH /u ratu 1992-1995/, do danas se održao osjećaj nejasnoće, jer teško se može objasniti kako je moguće da odjednom nestane decenijama njegovan mirni suživot nacija i religija, ili da budu potisnuti mržnjom i otvorenim nasiljem.

Podsjećajući se na boravak u BiH novembra 1990. i 1991. godine, inflacije i nedostatka goriva, autor navodi da razlozi za to što jedna država uočljivo klizi iz mira u rat, jesu zbog toga tako strašni, jer oni postoje, a razum se ne bori protiv njih.

"To je i vrijeme njemačke spoljne politike na čelu sa zagovaračem hrvatske samostalnosti Hansom-Ditrihom Genšerom, možda najvećim zagovaračem otcjepljenja Hrvatske - što je momenat koji je izazvao teške borbe za na početku jugoslovenskog rata za Slavoniju i kasnije za većinsku srpsku Krajinu, iz koje je 1995. godine protjerano na desetine hiljada Srba", navodi Šuman.

On ističe da je Peter Handke, koji je još tada bio pominjan kao mogući dobitnih Nobelove nagrade, otputovao na Balkan u potrazi za istinom, i ne samo slušao i gledao, nego je i postavljao pitanja o tome "šta se dešavalo u BiH i Srbiji, u Vukovaru i Krajini".

Šuman navodi da je Handke "u riječi pretvorio ono što su htjeli da znaju svi oni koji su stvarno željeli da znaju" o uzroku sukoba i zašto se umjesto istraživanja uzroka, jer priča o psihopatama nije bila dovoljna, prodaju gole činjenice i lažne činjenice.

Podsjećajući na Hankevo pitanje-konstataciju: "Zar tada nije izbio rat, sa međusobnim borbama skoro svuda po BiH?", Šuman odgovara potvrdno.

"Da, izbio je i u Višegradu, istočno gradiću na Drini, poznatom po romanu Ive Andrića žNa Drini ćuprijaž. Mnogi ljudi, koji su preživjeli rat, mogli su da pričaju kako su kuće paljene, komšije mučene ili ubijane, na svim stranama etničkih barikada", navodi Šuman.

On napominje da se još navode "statistike" da bi se dokazalo koliko je naročito bila u ratu oštećena jedna etnička grupa i napominje da je "Frankfurter rundšau" nedavno o tome pisao koristeći kao izvor "Knjigu mrtvih" iz 2012. godine.

"Time što je pomenuo dva regiona u kojima su većinom stradali bosanski muslimani, list se poslužio starom mustrom o krivici", navodi Šuman.

Autor ističe da su principi iz Helsinkija o teritorijalnom integritetu i nemiješanju u unutrašnje stvari drugih država konačno stavljeni ad akta sa slučajem Jugoslavije.

"Iracionalno trijumfuje, a krivica se dijeli. Zlo samo po sebi i Srbin, pripadaju unaprijed utvrđenom šablonu. Oni su kao objašnjenje njegovani od prvih naznaka raspada jugoslovenske države za vrijeme ekonomske krize sredinom 80-tih godina", piše autor.

Navodeći da je njemački dnevnik "Ziddojče cajtung" 19. oktobra objavio na svom sajtu Handkeovo "Zimsko putovanje" u originalu, Šuman zaključuje da to može pomoći da se diskusija konačno usmjeri na sadržaj - odnosno na pitanje o krivici ne samo za ratove u Jugoslaviji, prije svega u Hrvatskoj i BiH, nego i za NATO rat protiv ostatka Jugoslavije - a ne da se istrajava na propagandi.

Autor ocjenjuje da, iako je jasno ko je kriv za NATO-rat, koji je bio suprotan međunarodnom pravu, to još nije prodrlo do odgovornih u medijima i na drugim visokim mjestima.

On ističe da pokušaj izdavača "Frankfurter algemajne cajtunga" da pitanje odgovornih za rat skrene na sramoćenje umjetnika ostavlja utisak bespomoćnosti i napominje da će to teško moći da pomogne da se izbjegne problem kao što je debata o napadu na suverenu zemlju koju je Njemačka već jednom napala - 1941. godine jer, kako je ukazao, "2019. nije 1999. godina".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana