Gatalica: Zalud sitničarenja o hrvatskom i crnogorskom bez velikih književnih djela

Agencije
Gatalica: Zalud sitničarenja o hrvatskom i crnogorskom bez velikih književnih djela

BEOGRAD - Srpski pisac Aleksandar Gatalica istakao da su uzaludni svi napori i sitničarenja o hrvatskom i crnogorskom jeziku i ostalim jezicima, ako na njima nema krupnih književnih djela i velikih pisaca.

Ali, istakao je Gatalica, to se dosad nije desilo, te borba za ova narječja ili jezike, kako ko shvata, "još tumara više šumom, nego što ide drumom".

Gatalica je naveo da razumije strah kosovskih Srba za srpski jezik u okruženju agresivnog albanskog, kao i gorljivo nastojanje crnogorskih jezičkih zakonopisaca da se održe dukljanske foneme u crnogorskoj azbuci, objavio je RTS.

"Razumem i vanrednu upornost hrvatskih normativista da se iz hrvatskog izbaci i poslednja tuđica i zameni starohrvatskom rečju, ali svi njihovi napori uzaludni su ako na jezicima koje normiraju neko ne napiše kapitalno delo. A tog dela, ili tih dela za sada nema", istakao je Gatalica.

Jer, da je na novoj crnogorskoj azbuci napisan novi "Gorski vijenac", sigurno bi za to, kaže Gatalica, znali barem svi u regiji.

"Da je na jeziku bez ijedne tuđice napisan novi Povratak Filipa Latinovića, to nikakva ignorancija ne bi mogla da sakrije, da je, naposletku, na srpskom jezičkom idiomu kosovskih Srba napisan kolosalni roman, pa makar da ga je NIN-ov žiri neznalica izbacio i sa šireg spiska - i to bismo znali", naveo je Gatalica.

Postavljajući pitanje da li ovaj njegov stav znači da treba napraviti državne projekte za pravljenje "velikog pisca", Gatalica odgovarao da se pisci ne prave na taj način.

"Makar njime govorio i vrlo mali i ugroženi broj govornika, maternji jezik mora biti duboko utemeljen u svesti naroda ili grupe koja ga govori. Tek tada će ovaj jezik pronaći svog velikog pisca, pa nek njime govori i nekoliko stotina ljudi", istakao je Gatalica.

Prema njegovim riječima, sasvim je drugačija situacija sa jezičkim normama koje nisu iskreno i bezrezervno prihvaćene ni u samim narodima u kojima se postavljaju kao pravopis.

U takvim okolnostima, dodao je on, nema onih dubokih ponornih poriva koji će jednog pisca pozvati da na tom jeziku napiše svoje veliko djelo.

"Mogu se, dakle, na novim jezicima `uvesti u red` /neki će reći može se `uterati strah`/ radio-voditelji, dnevne novine, policijske patrole /ili ophodnje/, može na tim jezicima pevati i čitava mala armija protežiranih pesnika, ipak sve to će proizvesti slabe ili nikakve rezultate u očuvanju tih govornih celina", naglašava Gatalica.

Čak i kada je riječ o duboko ukorijenjenom jeziku kao što je narječje kosovskih ili ličko-dalmatinskih Srba, činjenica, napomenuo je Gatalica, da na tom dijalektu nije napisano veliko djelo nakon 1999. nešto govori o tome koliko se iskreno čuva ovaj jezik.

"Neko će kazati da to nije lako, da su izbeglički Srbi pod velikim pritiskom, ali svaka grupa i svaki jezik ima svog `velikog pisca` koji trenutno sisa na materinskim nedrima i nijedan jezik nije lošiji /pa makar i da je novojezik/ od nekog starog za pisanje velikih dela. Ne krivite, otud, pisce. Upitajte se koliko su svi ti jezici i narečja uistinu - maternji", naveo je Gatalica.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana