Čudesnom poezijom Bodler otvorio nova vrata književnosti

Bio je veliki pjesnik i veliki čudak, otvorio je put ka modernoj književnosti, a njegova poezija ima univerzalno značenje. Nije se stidio svoje ekscentričnosti, naprotiv, uživao je u njoj i pokazivao je s ponosom. Četrdeset i šest godina trajala je njegova igra sa životom, započeta 9. aprila 1821. U očima svijeta bio je boem, skandalozni pjesnik čija su djela zabranjena, čovjek koji je zbog kocke, alkohola, bludništva i dugova zavrijedio prezir. U svojim očima, nesrećno dijete koje je emotivne rane nosilo cijeloga života. Zato se predao porocima, zato su njegove pjesme ogoljene misli, strastveni osjećaji, sramotne istine.

Kosu je farbao u zeleno, odlazio u otmjene pariske restorane obučen u odijelo za giljotinu. Nije čudno što je pripadao grupi tzv. ukletih pjesnika.

Uronjen u svijet hašiša i opijuma, Bodler stvara pjesme o zlu i ljepoti, nasilju i nasladi.

Danas ga znamo kao pjesnika netipične poezije, ali upravo tom netipičnošću osvaja čitaoce. U njegovo vrijeme društvo nije bilo spremno da prihvati i razumije drugačije, pa njegov životni put nije bio lagan. Tome su doprinijeli i Bodlerov karakter, način života i odnosi sa ženama i porodicom. U svoje vrijeme nepravedno zapostavljen, Bodlerova poezija je nekoliko decenija kasnije doživjela opšte priznanje, postala je uzor i inspiracija, na njenim temeljima je postavljena poetika simbolizma, najsnažnijeg i najprodornijeg književnog pravca evropske moderne.

Književni put

Rođen je u Parizu, a otac mu je umro kada je imao samo šest godina. Ostaje sa majkom, koja se preudala, što ga je jako pogodilo i odlučuje da napusti dom. Odlazi u kraljevski internat, a zatim u gimnaziju “Luj Veliki”. Godine 1838. Bodler sa očuhom putuje na Pirineje, a naredne 1839. izbaciće ga iz škole (dobiće od druga jednu cedulju, odbiće da je preda kad ga uhvate u tom disciplinskom nestašluku i progutaće sadržaj hartije).

Već sa 18 godina piše prve pjesme i posjećuje boemska mjesta. I sam je počeo da živi kao boem, putovao je. Posebno su mu se dopala ostrva Mauricijus i Reunion zbog svoje egzotičnosti.

Po povratku u Pariz, zaljubljuje se u mulatkinju Žan Dival, kćerku prostitutke, i ona mu postaje ljubavnica. Bodler je nemilice trošio novac naslijeđen od oca, zapao je u dugove, pa čak i pokušao da izvrši samoubistvo.

Na 21. rođendan dobija očevo nasljedstvo i počinje da živi luksuznim životom, okrenuvši se još više piću i opijatima. Opet je bio u finansijskim problemima, pa je, tražeći način da se izbavi, počeo da piše pjesme i prevodi djela Edgara Alana Poa. “Salon iz 1845”, njegovo prvo djelo, nailazi na pozitivne kritike u umjetničkim krugovima. Međutim, ne uspijeva da se stabilizuje, pa u jednom momentu, kada ne vidi izlaz iz dugova, pokušava samoubistvo. Prolazi bez većih posljedica jer je uspio samo površinski da se rani nožem.

Kada je pokušao da se ubije, imao je 24 godine. Šarl Bodler živio je još 22. Bio je neshvaćen u porodici i u stalnim problemima zbog novca. Već je uveliko pio i tokom teških pijanstava sumnjao u svoj književni talenat. Potegao je nož na sebe prethodno poslavši pismo svojoj tadašnjoj ljubavnici Žan Dival, kojoj je i zavještao sve što je imao. Na kraju, samoubistvo nije ostavilo težih posljedica na Bodlera - bar fizički.

Godinu kasnije piše “Salon iz 1846” u kojem govori o heroizmu savremenog života. “La Fanfarlo” je autobiografska novela poslije koje je uslijedilo revolucionarno i zabranjeno “Cvijeće zla”, pripremano čitavih deset godina. “Cvijeće zla” je izdao 1857, iste godine kada i Gistav Flober roman “Gospođa Bovari”. Oba ova djela završila su na sudu, pod optužbom da se u njima prikazuju lascivne i nemoralne scene. Šarl Bodler je optužen za uvredu vjerskog i javnog morala, kažnjen je sa 300 funti, a šest pjesama iz zbirke proglašeno je zabranjenim.

Ljubavnica i propast

Do posljednjeg dana Šarl Bodler je bio posvećen Žan Dival, ženi koju je zvao “moja crna Venera”, uprkos tome što ga je prevarila sa prijateljem, a svojim kapricima ga dovela do bankrotstva i uvukla  u zavisnost od droge.

Sredinom 19. vijeka u Parizu ona je važila za fatalnu ženu koju su savremenici prezirali, a nisu je štedjeli ni istoričari vijek kasnije. Bila je pjevačica u kabareu i glumica u trećerazrednom pozorištu, ali pošto je postala ljubavnica bogatog mladića koji je bio predodređen da postane najveći pjesnik u francuskoj istoriji, sve se promijenilo.

Bodler je očito nalazio inspiraciju u svom životu. Bio je kicoš i rasipnik, što ga je dovodilo do bankrotstva, pa je jedno vrijeme bio i beskućnik. Veliko nasljedstvo nije ga spaslo bijede, stalno je bio u dugovima. Strast prema prostitutkama platio je sifilisom i gonorejom. Često se opijao i uživao u drogama. Posljedica pretjeranog uživanja u opijumu i stresnog života bio je moždani udar. Umro je 31. avgusta 1867. godine, a mnoga njegova djela objavljena su tek poslije njegove smrti. Godinama nakon njegove smrti majka je otplaćivala njegove dugove, ali, pored svega toga, jednom prilikom je izjavila: “Vidim da moj sin, uprkos svim svojim greškama, ima svoje mjesto u književnosti”. Ove riječi ostaju da lebde i dan-danas.

O opijanju

“Treba uvijek biti pijan. Sve je tu: to je jedino pitanje. Da ne biste osjećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha. A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja. Ali opijajte se. Pa ako se katkad, na stepeništu kakve palate, na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vjetar, talas, zvijezdu, pticu, časovnik, sve što juri, sve što kruži, sve što huči, sve što pjeva, sve što govori, zapitajte koji je čas; i vjetar, talas, zvijezda, ptica, časovnik, odgovoriće vam: 'Čas je da se opijate!' Da ne biste bili mučeničko roblje Vremena, opijajte se; opijajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja.”

“Cvijeće zla”

Najpoznatije djelo, zbirku pjesama “Cvijeće zla”, Bodler je objavio  1857. godine. Zbirka je šokirala javnost jer govori otvoreno o porocima, posebno o seksualnim. Pjesme su raspoređene po podnaslovima i svaki dio govori o nekom poroku. Prvi dio se naziva “splin i ideal” jer oslikava dosadu, nezadovoljstvo, agoniju. Drugi su “pariske slike”, ili život u Parizu koji vode najjadniji ljudi. Treći dio se zove “vino” i govori o zloupotrebi alkohola, droge i tjelesnih zadovoljstava. “Revolt”, poslije svega gore navedenog. Čovjek okreće leđa Bogu i poštuje satanu. Posljednji dio je “smrt”. Najpoznatije pjesme iz ove zbirke su “Veze” i “Albatros”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.