“Čitanje poetika” nova knjiga profesora Filološkog fakulteta u Banjaluci Duška Pevulje: Posveta poetikama srpskih pisaca

Kazao je to za “Glas Srpske” profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja govoreći o novoj knjizi “Čitanje poetika” i dodao da  zbog navedenog upotreba ovog pojma podrazumijeva precizna objašnjenja i stroga definisanja.

Istakao je da se u tekstovima koje objedinjuje ova knjiga mogu prepoznati tragovi interesovanja za poetička istraživanja Petra Milosavljevića, Miodraga Radovića, Novice Petkovića i Jovana Deretića.

- Njih nije mogućno, ni uputno, razdvajati kao zasebna područja ispitivanja. Suočavanje sa složenim svijetom književnih tvorevina to potvrđuje. Uvjereni smo i da svako istraživanje književnih tvorevina sadrži i zanimanje za poetiku: stilske formacije, opusa ili zasebnih djela - rekao je Pevulja.

Istakao je da je jedan od značajnijih ogleda u knjizi onaj o danas zaboravljenom neposrednom svjedoku Velike seobe iz 1690. godine, Atanasiju Daskalu Srbinu, i njegovom spisu.

- U ovom ogledu identifikujemo ukrštanje žanrovskih oblika i poetičkih konvencija stare srpske književnosti i tek zasnivajućih oblika srpske književnosti s početka 18. vijeka - naveo je Pevulja.

Istakao je da se u knjizi govori i o neopravdano skrajnutom propovjedniku Gavrilu Stefanoviću Vencloviću, te o Petru Petroviću Njegošu.

- Srpski svepjesnik Njegoš, jedinstven je primjer književnog stvaraoca velikih sublimatorskih sposobnosti, koji umješno objedinjavanja usmena i pisana obličja naše literarne tradicije te elemente različitih stilskih formacija - naveo je Pevulja.

Dodao je da se u knjizi govori i o umjetnički najreprezentativnijem dramskom djelu Đure Jakšića, “Jelisaveta kneginja crnogorska”, koje privlači pažnju jer sadrži obilježja romantičarske tragedije i istorijske drame, ali ih istovremeno i prevazilazi, zato što neka temeljna svojstva oba ova žanra ne slijedi do kraja.

- Takođe, Kostićeva poznica “Prolog za Gorski vijenac” bila nam je zanimljiva jer je ostala zapostavljena prilikom tumačenja ovoga pjesnika, a i zato što predstavlja osoben dijalog Laze Kostića sa Njegošem, u kojem ovaj, krajem 19. vijeka osporavani pjesnik, u susretu sa Njegošem aktuelizuje i pritvrđuje neke od ključnih oznaka sopstvene poetike - kazao je Pevulja.

Objasnio je da je u knjizi pažnja posvećena i Svetozaru Ćoroviću koji stvarajući na razmeđi vijekova, izrasta iz realističkog književnog nasljeđa, koje, u svojim najboljim ostvarenjima obremenjuje nekim od tipičnih obilježja moderne.

- Studija o srpskom polihistoru Slobodanu Jovanoviću problematizuje njegov odnos prema znamenitim prethodnicima i savremenicima, pri čemu je autorova osnovna intencija bila da u portretima savremenika, koje je magistralno oblikovao Jovanović, uočimo neka dominantna obilježja njegovog stvaralačkog pristupa i postupka - ispričao je Pevulja.

Zaključio je da prema temeljnoj postavci autorskih istraživanja u knjizi “Čitanje poetika” dvojicu prilično različitih pjesnika, Zorana Kostića i Đorđa Nešića povezuje odnos prema istoriji srpskog naroda i sposobnost uživljavanja u njene prelomne događaje, ali i njihovo povezivanje sa savremenim trenutkom, u kojem nastaju njihove važne pjesme.

O kritičarima

Pevulja je istakao da je u tekstovima posvećenim književnim kritičarima i istoričarima književnosti Predragu Lazareviću i Branku Milanoviću u prvom planu osvjetljavanje njihovih načina prikazivanja poetika pisaca.

- Branko Milanović se skoro pola vijeka intenzivno bavio opusom Ive Andrića, naročito onim djelima u kojima je veliki pisac tematizovao i problematizovao umjetničko stvaranje - rekao je Pevulja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.