Anando Čenić, glumac, za “Glas Srpske”: Čehov nam je opomena u svakodnevnom životu

Ilijana Božić
Foto: V. Tripić

Biti član jednog ansambla za bilo kojeg glumca, pogotovo za mladog, veoma je značajno, a na našim prostorima i neophodno. Biti slobodni umjetnik je uzbudljivo, ali egzistencijalni stres je ono što nas svakodnevno pritišće.

Rekao je to za “Glas Srpske” mladi glumac Anando Čenić koji je odnedavno novi član ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske i koji trenutno radi na novoj predstavi “Ivanov” po tekstu A. P. Čehova, a u režiji Željka Đukića, koju pripremaju u ovom teatru, a koja će premijerno biti izvedena 10. marta.

- U Narodnom pozorištu RS imam priliku da igram velike predstave, klasike, a mladim glumcima je to posebno drago i značajno, jer smo to prolazili u skorije vrijeme na akademiji pa nas drži ljubav prema klasicima. Naravno i rad sa iskusnijim kolegama je bitan, jer možemo da učimo od njih. U predstavama “Zlatno doba” i “Dučić”, u kojima sam igrao kao student, osjetio samo koliko su kolege dobronamjerne. Dobio sam dosta korisnih savjeta i mislim da treba prihvatiti i prepoznati dobru namjeru. Svima je na korist da bude dobra predstava i da radimo kao tim - dodao je on.

GLAS: Radite na predstavi “Ivanov”, koju ulogu igrate, o kakvom junaku je riječ?

ČENIĆ: Igram Borkina, ali moram napomenuti da je svaki Čehovljev lik višeslojan, tako da i Borkin ima mnogo strana. On je neobrazovan čovjek, ali pronicljiv, ima prirodnu inteligenciju. Upravnik je Ivanovljevog imanja i drži sve konce u rukama kad su poslovi u pitanju. Koristoljubiv je, a s druge strane je i cirkusant. Interesantan je karakter za rad, ali mislim da bi svaki glumac poželio da radi na bilo kojoj Čehovljevoj ulozi. Komad neće biti monoton, jer donosi život oslikan na sceni, život u kojem publika može prepoznati komšiju, prijatelja, oca.

GLAS: Kako teče saradnja sa režiserom Željkom Đukićem i kolegama?

ČENIĆ: Osjećam da ćemo se svi na kraju iznenaditi ishodom predstave. Reditelj Željko Đukić ima specifičan način rada. Značajno mi je njegovo tridesetogodišnje iskustvo u Americi, u Čikagu gdje ima svoj teatar i gdje je drugačiji sistem rada. Daje nam neku vrstu “međuproba” na kojim kombinujemo rad za stolom i na sceni i gdje takođe veliku ulogu ima improvizacija, što je bitno za ovaj komad, jer je svako Čehovljevo djelo životno na sceni pa je bitno da sve bude organski, iz glumca. Daje nam slobodu, njegov pristup je motivirajući, što je nama mladima važno za profesionalno samopouzdanje. Sviđa mi se taj princip improvizacije.

GLAS: Koliko je važno postaviti Čehova na našu scenu u vremenu u kojem živimo, kako gledate na njegovu aktuelnost ?

ČENIĆ: Aktuelnost je odlika dobrog pisca, i Šekspir i Čehov su broj jedan po univerzalnosti poruke. Čehov nam dođe kao opomena u svakodnevnom životu nevezano za društveno-političku situaciju. On je opomena i kad priča čovjek sa čovjekom. Ukazuje na šta čovjek treba da pazi. Možda nam Čehov najbolje pokazuje kakve greške pravimo, a da nismo ni svjesni i koliko vjerujemo ljudima. Čehov nije jednodimenzionalan pisac, svaki njegov lik ima i pozitivne i negativne strane, sačinjen je od tih svih niti koji čine nas ljude. Niko od nas nije savršen, a nije ni totalno rđav. Čehov je pisac nijansi i upravo zbog toga je pisac čija se djela postavljaju u pozorištima širom svijeta evo već skoro vijek i po. “Ivanov” je komad koji u svom izvornom obliku nagovještava katastrofu, a mi radimo predstavu u skladu sa današnjim dobom.

GLAS: Čehov je dramom “Ivanov” na scenu izveo umornog čovjeka koji se sukobljava sa preprekama koje je nemoguće savladati, pred kojima se slama svaki idealizam. Čini nam se da su ljudi danas umorni, postoji li nešto što današnjeg čovjeka može oduševiti?

ČENIĆ: Mislim da je suština iz kontre, smatram da euforija nije dobra, jer nas podigne i onda se ugasi, kao vatromet. Čovjek ulazi u depresiju, nakon euforije. Treba sve da prihvatimo mirno, svjesno i na miran način uživamo u svemu. Negdje nam je servirano kroz medije ili razne programe da moramo biti agresivni. Ide se na brzinu, na agresivnost i onda nemamo sadržaja, jer tu su instant rješenja. Ali kad čovjek malo stane i zadrži se u trenutku, kad se centrira i shvati život i krene postepeno da radi stvari da bi došao do cilja, shvati da je u procesu ljepota. Kad žurite nema ni procesa ni ljepote. Nije rezultat uvijek istinska sreća, često je sreća sam dolazak do rezultata. Mjera je bitna, a Čehov nas tome uči.

GLAS: Predstavu “Cvrčak i mrav” igrate u Kulturnom centru Gradiška. Za ovu predstavu ste napisali dramatizaciju teksta i muziku. S obzirom na to da je riječ o komadu za najmlađu publiku, recite nam koliko je izazovno raditi za najmlađe?

ČENIĆ: Nakon akademije sam zajedno sa koleginicom Draganom Ilić napravio ovu predstavu. Režiju, kostimografiju i scenografiju smo radili zajedno. Ova Ezopova basna je interesantna i aktuelna jer se djeca kroz nju nauče da odmalena treba da budu vrijedni, ali i da imaju svoje snove na kojima će spontano raditi kroz odrastanje. U izvornoj verziji prikazano je da je, na neki način, loše što cvrčak svira, a mi smo komad napravili tako da prikažemo da to što cvrčak svira gitaru nije ništa loše, ali da taj talenat treba kanalisati. Primarna ideja je bila da predstavimo umjetnost kao i sve druge poslove, da se može obrazovati i živjeti od toga.

GLAS: Je li u tom smislu odgovornije raditi predstave za djecu?

ČENIĆ: Jako je odgovorno, pazio sam na svaku rečenicu dok sam pisao. Djeci moramo prikazati stvari onakve kakve jesu i uvijek ponuditi rješenje. Volim rješenja iako je danas dosta aktuelno da se samo postavljaju pitanja. Mnogo je pitanja, a ja volim da tražim rješenja i odgovore. Mi smo predstavom “Cvrčak i mrav” pokušali da pronađemo rješenje. Djeca na kraju oproste cvrčku, iako je bio nevaljao, što pokazuje taj nevini dječiji duh koji treba svi da zadržimo. U tom smislu je rad sa najmlađima odgovorniji, jer ako dijete tad formiramo u malog građanina, malog gledaoca predstava, onda je velika šansa da ćemo imati kvalitetno društvo. Zato je pozorište bitno kao živa riječ, kao oslikavanje situacije u kojoj se nalazimo, da bude opomena i pročišćenje.

Planovi

GLAS: Kakvi su planovi za naredni period?

ČENIĆ: Za sad mi je prioritet da se maksimalno angažujem u Narodnom pozorištu RS, jer su mi svi ukazali povjerenje i želim to povjerenje da sačuvam. U planu je još jedna saradnja sa Gradskim pozorištem iz Gradiške, ali o tom potom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana