Sjećanja Ranka Risojevića na prijateljstvo sa Draganom Kolundžijom: Slavio ljubav i zavičaj

I. B.
Sjećanja Ranka Risojevića na prijateljstvo sa Draganom Kolundžijom: Slavio ljubav i zavičaj

BANjALUKA - Pjesnik zavičaja, Kozare i sjećanja, Dragan Kolundžija preminuo je u nedjelju u Beogradu.

Književnik Ranko Risojević govoreći o prijatelju istakao je da  će ga pamtiti jednako kao čovjeka, druga i zemljaka o kome je rado pisao i kome je posvetio i jednu elegiju.

- Sjećaću ga se i kao pjesnika, autora stihova koji su bili bitne u mom životu, jer sam u njima vidio i dio svoga djetinjstva, svoga životnog tragizma - rekao je Risojević za “Glas Srpske”.

Naglasio je da će se Kolundžije sjećati po bezbroj razgovora i susreta, a posebno po onom u Parizu.

- Kada je boravio u francuskoj prestonici, kao nastavnik srpskohrvatskog jezika, a desio sam se i ja tamo, otišao sam da ga pozdravim i da se ispričamo. Nije bio srećan. Sjedili smo u kafeu na trgu Trokadero, i pričali satima. On je fizički bio i Parizu, ali duhovno u Jugoslaviji, da ne navodim uže prostore koji su mu bili u duši. Upravo tu čežnju za kućom, za zavičajem, za Jugoslavijom, za ljubavlju svoga života on će tih dana i mjeseci pretočiti u prekrasnu zbirku “Zvono za povratak” -objasnio je Risojević.

Dodao je da je Kolundžija na srpsku pjesničku scenu stupio kao 1957. godine, vanserijskom knjigom poezije, pod “Zatvorenik u ruži”.

- Još kao srednjoškolac  objavljivao je pjesme u listu “Mladost”, pod pokroviteljstvom zemljaka Mladena Oljače. Odrastajući pjesnički pokraj izuzetnih vršnjaka koje je predvodio Branko Miljković, Kolundžija je već bio Beograđan. Ta generacijska veza ostaće trajno kao podsticaj za prekoračivanje postignutog. Njegova poetika bila je negdje između neosimbolizma i nadrealizma Elijarovskog tipa. Iako je pjevao o ratu i stradanju, bio je pjesnik ljubavi-objasnio je Risojević.

Istakao je da su sve Kolundžijine kasnije knjige nosile  pečat zavičaja i bezvremenskog zanosa ljubavlju, pjevanja dragoj koja je u jednom životnom trenutku ostala u Beogradu, a on je otišao u Pariz.

- Jedna od njegovih izuzetnih, možda i najboljih knjiga je “Orah”. Tu se nalaze pjesme o porodici koja je stradala u Kozaračkoj ofanzivi sa pjesmama univerzalnog karaktera. Takve stihove osim njega drugi nisu pisali - zaključio je Risojević i dodao da  je Kolundžija bio istovremeno odan socijalističkim idealima, antifašizmu koji mu je bio u krvi, i poeziji kao načinu života, te da on ništa drugo nije smatrao bitnim u životu.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana