Pisac Antoan Loren za “Gardijan” izabrao najzanimljivije knjige o drugim djelima i autorima: Tuđe pisanje velika inspiracija

Srna
Pisac Antoan Loren za “Gardijan” izabrao najzanimljivije knjige o drugim djelima i autorima: Tuđe pisanje velika inspiracija

Knjige u kojima pisci pišu o drugim književnim djelima nisu rijetkost i veoma su različite, počevši od “Imena ruže” Umberta Eka, gdje dvojica franjevaca tragajući za ubicom traže i izgubljeni nastavak Aristotelove “Poetike”, pa do “Kradljivice knjiga” Markusa Zusaka, bestselera o strasti za čitanjem u doba nacističke Njemačke.

Francuski pisac Antoan Loren na prijedlog britanskog “Gardijana” preporučio je deset knjiga o knjigama, od kojih izdvajamo pet najzanimljivijih.

Prva među njima je knjiga “Klub Dima”, autora Artura Peresa Reverte, u kojoj je glavni junak Lukas Korso koji je vrstan poznavalac rijetkih rukopisa i antikvitetnih knjiga. Kad je poznati izdavač i bibliofil pronađen mrtav u svom kabinetu, ispostavlja se da je posjedovao rukopis 42. poglavlja Diminog romana “Tri musketara”. Korso je angažovan da potvrdi autentičnost rukopisa, ali istovremeno za drugog klijenta mora da utvrdi koji je od tri postojeća primjerka okultnog priručnika “Knjiga o devet vrata u kraljevstvo senki” pravi. Ta knjiga sadrži i gravire koje, uz poštovanje pravila određenog rituala, mogu da prizovu đavola. Knjiga je poslužila kao osnov za film “Deveta kapija” iz 1999. godine sa Džonijem Depom u glavnoj ulozi.

U izboru se našao i najčuveniji roman Džulijana Barnsa “Floberov papagaj”. Glavni junak Džefri Brajtvajt, doktor opsjednut Gistavom Floberom, odlučuje da ode na put u Normandiju, u kraj svog idola. U Ruanu, u Floberovom muzeju, preplavljen je emocijama kada zatekne istog papagaja koji je bio inspiracija za Lulu iz priče “Prosto srce”. Ali na Kroazeti, u Floberovom domu, još je jedan preparirani papagaj, koji je zaista Lulu.

Istražujući Floberove lične stvari glavni junak se pita da li je jedan od dva papagaja (a kasnije se pojavljuje i više njih) u Ruanu stvarno bio u Floberovom vlasništvu i pomogao mu u pisanju jedne priče.

Interesantna je svakako i knjiga “Senka vetra” Karlosa Luisa Safona koja govori o dječaku koji ulazi u groblje izgubljenih knjiga, tajnu biblioteku u Barseloni, gdje dobija knjigu nepoznatog autora Hulijana Karaša. Privučen knjigom, on traga za drugim njegovim djelima i pokušava da sazna više o tajanstvenom autoru. A onda mu se putevi ukrštaju sa čovjekom koji takođe traga za Karaševim knjigama, ali da bi ih spalio.

Sjajna je i knjiga “Ljestve ka nebu”, autora Džona Bojna, koja prikazuje mladog Morisa Svifta koji u hotelu u Berlinu slučajno nailazi na slavnog romanopisca Eriha Ekermana, a on mu u povjerenju ispriča o svojoj mračnoj prošlosti. Beskrupulozni Svift koristi Ekermanovu životnu priču uništavajući njega, a sebi obezbjeđujući da postane slavan pisac, što je oduvijek sanjao da bude. Godinama kasnije Sviftu je potreban novi izvor nadahnuća. Njega se ne tiče čije su to priče, niti kako dolazi do njih, sve dok može da nastavi da na njima gradi svoje ime. Te priče će ga tjerati da laže, krade, a možda radi čak i gore stvari.

Peta knjiga koja, prema Lorenovom mišljenju, zaslužuje pažnju čitalačke publike je “Lila, Lila” Martina Sutera. Priča prati stidljivog mladića koji pronalazi rukopis umrlog čovjeka koji je bio skriven u ormariću na pijaci i odlučuje da ga predstavi kao svoj da bi zadivio ženu koju voli. Roman biva objavljen i donosi mu veliki uspjeh, ali on, naravno, nije u stanju da napiše sljedeći, nakon čega počinju da mu stižu i prijeteća pisma  od nekoga ko tvrdi da je autor.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana