Kultna komedija “Bračne vode” slavi 35 godina od premijere: Neobični heroji radničke klase

Branislav Predojević
Kultna komedija “Bračne vode” slavi 35 godina od premijere: Neobični heroji radničke klase

Prije tačno 35 godina, prodavac cipela i bivša srednjoškolska zvijezda američkog fudbala Al Bandi, došao je sa svog dosadnog posla, sjeo pred televizor, stavio ruke u hlače i svijet televizije više nikad nije bio isti.

Ljubitelji serije “Bračne vode” znaju da je riječ o legendarnom ocu i suprugu i porodici Bandi, koja je jednu deceniju zasmijavala publiku na kanalu “Foks” od 1987. do 1997. godine i stekla popularnost širom planete uz uticaj koji prevazilazi okvire klasične humorističke serije.

Naime, američka, a time svjetska televizija tokom osamdesetih je bila dosadno mjesto. Emitovane su informativne emisije, reklame, slatkasti sitkomi i sapunice, koji su, podilazeći konzervativnom ukusu američke srednje klase, činili većinu programa i tu nije bilo mjesta za kreativne diverzije i dobru zabavu. Makar je tako bilo dok se porodica Bandi nije uselila na male ekrane, a potom rušila prepreke i zastarjela pravila televizije na putu da postane globalni fenomen, otvarajući put serijama poput “Simpsona”,  “Malkolma u sredini”, “Saut parka” i drugim sitkomima u  kreativnoj revoluciji televizije devedesetih.

Kreatori serije bili su Majkl Moje i Ron Levit, scenaristi koji su godinama pekli zanat na porodičnim serijama. Oni su mudro primijetili ograničenost forme i manjak zdravog humora usljed prisutne autocenzure te odsustva shvatanja realnosti američkog društva, koje je počelo prolaziti kroz promjene u odnosu na period sedamdesetih i osamdesetih. Shvatili su da je idealno vrijeme za parodiju na sitkome. Uzimajući za glavnog junaka, običnog Amerikanca, radnika bez puno obrazovanja i njegovu disfunkcionalnu porodicu, koja preživljava od danas do sutra, vozeći krntiju od auta, provodeći vrijeme ispred televizora i jedući lošu hranu, napravili su savršen antipod sapunicama kao što su “Dinastija” ili “Dalas”, koje su bavile problemima bogate više klase ili zaslađenim sitkomima poput “Kozbi šoua” ili “Porodičnih veza”.

Uz oca Ala (Ed O'Nil), tu je bila majka Pegi (Keti Sigal), domaćica u lepard printevima i crvenoj kosi, koju zanima samo kupovina i ponižavanje muža, kćerka Keli (Kristina Ejplgejt), prototip priglupe i zgodne plavuše i sin Bad (Dejvid Faustino), jedini pametni, ali seksualno isfrustrirani član porodice, ne baš privlačne spoljašnosti.

Podršku su imali u vidu komšija poput feministkinje i moderne poslovne žene Marsi D'Arsi (Amanda Birs) i njenih trofejnih muževa Stiva (Dejvid Garison) i Džefersona (Ted Meginli), psa Baka i ostalih saputnika u mizernom životu Bandijevih. Odlično postavljeni glavni junaci, sjajni glumci, minimalistički izgrađeni, ali dosljedni u gubitničkom stavu, uz britak i cinčan humor na račun klišea o harmoničnom braku te umjetničko-intelektualnim dilemama obrazovanijeg sloja Amerikanaca, bili su dobitna kombinacija kojoj je trebalo vremena da se uvuče pod kožu publike.

Serija je počela sa emitovanjem 1987. godine uz negativne reakcije medija, koji su napali seriju kao plitku komediju koja se bazirala na lošem humoru i seksualnim opaskama, što je paradoksalno privuklo pažnju publike zasićene sitkomima koji su ličili jedni na druge.

Serija je podizala gledanost iz sezone u sezonu, zato što je bila netipična američka humoristička serija, koja nije govorila o srećnoj porodici više klase, sa dobrom djecom i svakodnevnim događajima, već o mizernom životu radničke porodice koja se stalno svađa i koja je stalno nesrećna. Iako, kada stvarno zagusti, zbijaju svoje redove i bore se jedni za druge. 

Vremenom, humor serije je postao ubitačniji i direktniji, jer je počeo govoriti o gorućim problemima američkog društva poput rasizma, pravima žena, seksualnom promiskuitetu, rastu konzervatizma i sve oštrijoj cenzuri, ali nikad ne gubeći svoj provokativni i suberzivni ton.  Kontroverzna serija je imala nekoliko epizoda koje nikada nisu prikazane na televiziji, zato što su poznate ličnosti tražile sudskim putem da se epizoda zbog vrijeđanja ne prikaže, dok je cijela serija nekoliko puta bila meta konzervativnih političkih kampanja. 

Serija je poznata po tome što je bila prva serija televizijske kuće “Foks” koja je postala popularna i proživjela prokletstvo ukidanja u prvoj sezoni emitovanja (druga je “Simpsoni”), što su kreatori Bandijevih koristili za otrovne opaske na račun mreže “Foks”.

Scenaristi Moje i Levit su 1993. godine po cijenu otkaza odbili da promijene scenario za dvije epizode, u kojima Al lobira u Kongresu nakon što je njegova omiljena emisija “Tata psiho” ukinuta, optužujući umjesto toga “Foks” da je blag prema cenzuri.

Al Bandi, taj obični heroj radničke klase, tokom deset godina, 11 sezona i 259 epizoda serije, pokazao je više sarkazma i šovinizma, nego bilo ko u istoriji televizije.  I to u vrijeme kada su serije prikazivale porodicu samo kao složnu i harmoničnu zajednicu.

 Bez obzira što je proveo život pričajući  o “četiri tačdauna u jednoj utakmici” ili  vrijeđajući žene sa malim grudima i velikim stopalima,  dok bi supruzi, koja je od njega tražila seks, odgovarao lakonski “Želim ga i ja, ali ne vidim razlog da i tebe uvlačim u to”, treba biti iskren i  reći da je Al imao veliko srce i dobru dušu, kakvu pravi heroji treba da imaju, što je potvrđeno u posljednjoj epizodi, “Kako se udati za morona”. U trenutku udaje kćerke Keli za Lonija, kada je shvatio da je on već oženjen, Al zaustavlja dugo čekano vjenčanje svoje mezimice i izgovora svoju besmrtnu odu braku “Mi Bandijevi možda imamo svoje greške, ali vjerujemo da brak treba da bude vječan, bez obzira koliko jadno i odvratno može da bude buđenje pred istim užasnim licem svaki dan. To je ono što su bračni zavjeti!”  Ako ovo nije herojski, ne znamo šta jeste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana