Marko Šelić Marčelo: Pisanje je usamljenički posao, a muzika timski rad

Ratomir Mijanović
Marko Šelić Marčelo: Pisanje je usamljenički posao, a muzika timski rad

Trebinje - Moje književne večeri služe za razbijanje predrasuda o književnim večerima. Da ne bude dosadno, već da se uključi živa reč, da ljudi pitaju, da kroz zanimljiv način prodremo u to šta pišemo.

Ispričao je ovo muzičar, književnik i kolumnista iz Beograda Marko Šelić Marčelo, koji je svoja djela predstavio mnogobrojnoj publici u Narodnoj biblioteci u Trebinju.

Šelić je objasnio da je on je prepravljača, da uvijek iznova i iznova uviđa greške stvarajući i da koliko ima napisanih riječi toliko ima i bačenih.

- Treba znati kada je granica, kada više nema smisla ispravljati. Volim da čitam i volim da stvaram. Postoje dela koja pripadaju dečijoj književnosti, a u meni se i nanovo ih čitam kao što je “Mali princ”. Kaže se kada nešto novo čitate, ukrali ste vreme nečem novom. No, to nisu ista čitanja, jer nismo isti mi u srednjoj, osnovnoj kada čitamo o sada kada smo odrasli - kazao je Šelić, koji je profesor srpskog jezika i književnosti.

On je objasnio da se od djece najviše može naučiti,  te da bi  volio da radi profesorski posao, ali mu vrijeme ne dozvoljava.

Za sebe kaže da se bavi pisanjem, ali da su forme različite - stihovi, proza, kolumne, uvodnici za Dilana Doga. Počeo je kao reper, a kasnije se okrenuo pisanjem u namjeri da se bavi time, te je tako počeo da kombinuje i muziku i pisanje. Muzika je bila igra iz radoznalosti, bez namjere i cilja. Ta muzika je uzela maha i kad je objavio prvi roman “Zajedno sami” morao je svugdje da objašnjava da je počeo sa pisanjem. To je bilo nezgodno, posebno pred desetak godina kada je u trendu bilo objavljivanje knjiga od strane javnih ličnosti.

- Tada sam morao da objašnjavam da nisam zalutao ovde, jer sam pisac po opredeljenju. Kao i sve drugo u životu ako dugo ostanete tu, istrajni i ako ste zaista to rezultati ne zaostaju - objasnio je Šelić.

Muziku i pisanje osjeća svojim “terenom” jer ga i jedno i drugo, na svoj način ispunjava.

- U prozi to sam samo ja, a u muzici to je čitav bend. Pisanje je usamljenički posao, a muzika timski rad. To je dobro za mene jer se stalno menja i nadam se da će to dugo trajati i da se neću trebati opredeliti samo za jedno - istakao je Šelić.

Ispričao je da je kao mali bio dosadno dijete i da su ga prije polaska u školu nauči čitati kako ne bi maltretirao druge da mu čitaju. Tako je iz ljubavi prema pričama poželio da se zamijene uloge i da postane i onaj koji pripovijeda, a ne samo onaj koji upija priče.

- Taj razlog je i za prozu i za poeziju. Artikulisanje samog sebe, potreba da se ispriča priča kroz različite forme. U svemu ovome ima poruka i to da to ne bude utuvljivanje u glavu drugim ljudima već da to bude otvaranje pitanja. Tu vi delite svoje dileme, zaključke o svetu, ali ih ne nudite drugima po čemu bi oni nužno morali da žive. To su vaši lični znakovi pored puta - dodao je Šelić.

Ljubav prema fantastici

 

Šelić je ispričao kako uvijek postavlja isto pitanje, vezano za to kako se osjećaju junaci, šta ih mori, koji su njihovi motivi da se ponašaju baš tako, dodajući da kao veliki ljubitelj fantastike, uvijek koristi elemente fantastičnog kao neku vrstu začina.

- Autori uvek imaju nekoliko tema ili motiva koji ih opsedaju, ali tendencija je da toga bude što više. A onda dolazimo do pitanja koliko tu ima tebe. Ja mislim da ljudi uvek i neizbežno pišu o sebi, samo je pitanje na koji način. Tu ima jedna rečenica mog dragog profesora Mike Pantića, koji kaže: Moje najautobiografskije priče su one koje uopšte nisu o meni. Kao klinca su me oduševljavali glumci i glumice. U njihovom igranju različitih likova uvek sam uviđao ogromnu moć saosećanja, a onda shvatiš da su pisci nešto sumanutiji od glumaca, jer oni se pozajmljuju svim svojim likovima u isto vreme, do krajnjih granica, i to je negde ono što je mene suštinski privuklo.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana