Banjaluka u legendu ispratila književnika Milenka Stojičića

Danko Kuzmanović
Banjaluka u legendu ispratila književnika Milenka Stojičića

Banjaluka - Književnik dječačkog srca i čovjek koji je, kako je sam govorio, “volio polemiku više nego hljeba jesti”, Milenko Stojičić, koji je ovaj svijet napustio u subotu, u 63. godini, u naponu stvaralačke energije, na vječni počinak je ispraćen uz veliki broj prijatelja i rodbine koji su se suzama, kao i nebo nad nama, oprostili od njega.

Na komemoraciji, koju je organizovalo Udruženje književnika Republike Srpske, predsjednik Podružnice Banjaluka UKRS Miladin Berić prvi je rekao nekoliko rečenica o životu i radu Milenka Stojičića.

- Njegove antologije su značajne u proboju književnosti Republike Srpske van njenih granica. Dobitnik je mnogih bitnih nagrada za svoj rad. Za vrijeme dok je bio predsjednik Podružnice Banjaluka objavljeno je oko 200 knjiga - kazao je Berić.

Stojičić nije značajan samo po svom književnom radu, kojem je posvetio čitav svoj život, nego i po novinarskom, koji je radio jednako strastveno, te u svojim radio-emisijama bio ravnopravan sa velikim piscima kao što su Albahari, Bizental i Pavić. Nije bio, kako je on to govorio - “postavljač pitanja”, već prijatelj i sagovornik.

O tome je progovorio i književnik Slobodan Bošković koji je bio doživotni prijatelj upokojenog pisca.

- Zaista je teško govoriti o prijatelju s kojim sam drugovao skoro 40 godina u književnosti i u životu. Taj naš život je bio, uglavnom, knjiga, pisac, čitanje i čitalac, nezaobilazna svakodnevna polemika, duboka, lucidna i ironična, o svim književnim problemima, koja je meni ostavila najveću i najljepšu dragocjenost sjećanja na Milenka Stojičića - rekao je Bošković.

Kako je rekao Bošković, književni rad Milenka Stojičića će tek biti rasvijetljen i pravedno vrednovan.

- Njegovo djelo će tek u budućnosti biti osvijetljeno i vrednovano na pravi način, i siguran sam da će naći dostojne čitaoce. Milenko je bio jedan od najdarovitijih i najboljih pisaca s ove strane Drine, a bogami i sa one druge. Njegovo književno djelo, a posebno prozno, stoji uz rame velikog Petra Kočića, a usuđujem se reći i po mnogo čemu prevazilazi i nadmašuje svoga učitelja jezik. Posebno osobenim i autentičnim stilom, bezbrojnim jezičkim inovacijama, jezičkim i lirskim vratolomijama, obiljem novoskovanih riječi, onostranih riječi, i ponovo oživljenim riječima i značenjima, on je obogatio srpski jezik - dodao je Bošković.

Bošković je svoj govor o Stojičiću završio pjesmom koju je posvetio književniku s kojim je nedavno pričao o tome kako je najdostojnije ispratiti pisca.

- Gotovo da nema značajnijeg srpskog književnog kritičara koji nije pisao o njemu. Nabrojaću neke: Predrag Matvejević, Radomir Smiljanić, Jovan Delić, Miljko Šindić, Tvrtko Kulenović i mnogi drugi - zaključio je Bošković.

Kiš kao opsesija

 

Poznata je Stojičićeva opsesija životom i radom Danila Kiša o kojem je napisao četiri knjige, a na nedavnoj, ujedno i posljednjoj književnoj večeri je govorio o Kišovom uticaju na njega i njegovu porodicu.

- Ja sam na neki način provjeravao Kiša na dušama svojih kćeri i njihovih koleginica, jer sam htio da se uvjerim šta je ta kategorija “osjetljivoga” koju Kiš stavlja ispod naslova jedne knjige. Ispod “Ranih jada” piše “Za decu i osetljive”. I da, zaista, one su plakale, ali i ja sam plakao, samo unutarnjim suzama. Ja sam bio šokiran Kišovim knjigama. Nisam mogao da vjerujem, i onda sam počeo da ga mrzim. Pitao sam se: “Zašto je ovaj čovjek htio da ja plačem?”, valjda je književnost nešto ljepše od plakanja - naveo je tada Stojičić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana