RECENZIJA: “Poroci Tokija” (2022) - Pod neonom velegrada VIDEO

 Iako je naveden kao režiser pilot epizode i izvršni producent adaptacije memoara američkog novinara Džejka Adelštejna, prepoznatljivi Menov autorski rukopis se prepoznaje u svih osam epizoda prve sezone. To je još jedan maestralno dotjeran stilski poduhvat koji se fokusira na mračne i moralno sumnjive muškarce uz fatalne žene koje ih privlače i izdaju, uz vrhunsku vizuelnu atmosferu i upečatljive glumačke nastupe te eksplozivne kadrove nasilja. I lijepo je vidjeti iskusnog majstora kako ponovo radi ono što najbolje zna, iako se u međuvremenu fokus filmske i televizijske industrije pomjerio prema sadržajima mnogo dinamičnijeg sadržaja.

Adaptaciju knjige u televizijski scenario besprijekorno je obavio Džej Ti Rodžers (“Oslo”), koji je obimne uspomene Adelštejna, prvog stranog novinara japanskih dnevnih novina “Meiču Šimbun” (tiraž 12 miliona primjeraka), pretočio u preciznu i zanimljivo napisanu priču o mladom Amerikancu, koji u neonskog džungli Tokija pokušava da pronađe sebe, ali se do grla upetlja u misteriozni svijet Jakuza i polusvijet japanskog podzemlja. Iako u prvih nekoliko epizoda djeluje da glavni karakteri nisu dovoljno razrađeni u međusobnoj interakciji, pod Menovim nadzorom režiserska ekipa u sastavu Jozef Kubota, Hikari i Alan Pol vješto slaže scenarističke rukavce u centralni zaplet gradeći sporo, ali strpljivo kompleksnu priču u kojoj ništa nije kako izgleda na prvi pogled.

Zadimljena i sporovozeća džezirana atmosfera, puna mračnih kadrova noćnog Tokija, okupanog svjetlima neonskih reklama i prigušenom rasvjetom klubova, savršen je poligon na koji Rodžers postavlja glavne likove u napetoj šahovskoj partiji kriminalaca, policije i novinara, u kojoj poraz često znači sramotu ili smrt.

U igru se upetljavaju mladi novinar crne hronike Džejk, stranac koji misli da dobro poznaje kulturu u kojoj se našao, jer solidno govori jezik i trenira aikido, ambiciozni mladi pripadnika jakuza Sato (Šo Kasamutsa), policijski veteran inspektor Katagiri (Ken Vatanbe), klupska hostesa Samanta (Rejčel Keler), djevojka sumnjive prošlosti i velikih ambicija i beskrupulozni šef rivalske bande jakuza Tozavu (Ajumi Tanida), koji želi da promijeni pravila igre u podzemlju Japana, ne birajući sredstva da ostvari cilj.

Kako partija odmiče, priča postaje čvršće povezana, likovi sve profilisaniji, tiha napetost naglašenija, a kad igrači počnu da prave greške, prve figure padaju sa table, dok oko njih nezainteresovano pulsira metež velegrada koji nikad ne spava. I ako je neko ovdje očekivao krvave eksplozije stilizovanog nasilja, u Tarantino/Kitano stilu tretiranja jakuza tematike ili preokrete u stilu “Netfliksovih” hit serijala (“Kuća od papira”, “Igra lignji”) to ovdje neće dobiti, ali hoće vrhunsku priču, savršenu atmosferu, odličnu glumu i upečatljiv krajnji utisak.

Nakon prve epizode tempo se usporava do eksplozivnog finala u osmoj epizodi, ali kvalitet naracije raste, kao i doprinos glumačke ekipe, u kojoj jednako briljira, kako mlađi dio ekipe (Elgort, Kasamutsa, Keler), tako i veteranska postava na čelu sa Vatanbeom, koji demonstriraju savršen spoj profesionalne posvećenosti i nadahnute glume.

Nakon narativno teškog početka “Poroci Tokija” postojano voze u laganom ritmu, uz obilnu pomoć talenta Majkla Mena, postajući svakom novom epizodom bogatija i zanimljivija u svakom od svojih pojedinačnih segmenata, gradeći do kraja sezone ono što “Poroci Tokija” u suštini jesu. Vrhunska krimi-misterija, napet triler, prelijep portret velegrada i emotivna drama o ljudima koji samo pokušavaju da žive po svojim uslovima, iako se život trudi da im pokvari planove. I definitivno bi bilo šteta da u ratu striming servisa za publikom i dugoročnim hit franšizama, ceh otkazivanja plati ova sjajna serija, koja je možda rađena u tradicionalnom maniru, ali apsolutno vrijedna pažnje novih generacija publike.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.