RECENZIJA "Džon Vik 4"(2023): Teško je ubiti Baba Jagu VIDEO

Četvrti film u seriji, prvi bez scenariste Dereka Kostolda (kojeg su zamijenili Šaj Haten i Majkl Finč), nastavio je priču gdje je stao "Džon Vik 3: Parabelum" prateći Vika poznatog i kao Baba Jaga, penzionisanog ubicu, kojeg misteriozna kriminalna organizacija, poznata kao Visoki sto, ne želi da ostavi na miru što se kao i uvijek kada je u pitanju Džon ispostavlja kao kobna greška plaćena stotinama mrtvih.

Iako je jasno da se priča nakon tri nastavka izlizala, vrteći se manje ili više u istoj matrici, još je jasnije da ovaj serijal niko nije pratio zbog priče, već i zbog visokooktanske akcije i kul likova većih od života.

I dok Džon kreće u obračun sa predstavnikom Visokog stola, markizom De Gramontom (Bil Skarsgord), tipičnim predstavnikom nove generacije profesionalaca, ambicioznim, krvoločnim i amoralnim likom kojem cilj uvijek opravda sredstvo, pratimo njegovu smrtonosnu putanju koja kreće iz Njujorka preko Osake i Berlina do Pariza, gdje ga lovi gomila plaćenika koja želi naplatiti milionsku nagradu i nekoliko ubica Visokog stola poput njegovog bivšeg prijatelja slijepog ubice Kejna (Doni Jen).

Elegantno obučeni Vik, ponovo puca, udara i bode,  izgovarajući skromnih 380 riječi tokom cijelog filma, leševi se gomilaju, kao i spektakularne akcione koreografije koje ostavljaju bez daha svojim furiznim ritmom, bez obzira da li se dešavaju u egzotičnom okruženju Japana, mračnim diskotekama Berlina ili na vrtoglavim stepenicama Pariza.

Stahelski i njegov tim konstruišu akcione sekvence u rafalnom ritmu, ali u isto vrijeme to djeluje kao umjetnički koreografisan akcioni balet, nikad ne žrtvujući napetost radi spektakla. Akcione sekvence u "Četvorci" su duge bitke, obračuni između Džona i desetina ljudi koji pokušavaju vještinu nadmašiti brojem, ali u svijetu Džona Vika, statistika stvarnog svijeta ne igra nikakvu ulogu i zato se svijet običnih ljudi ne petlja u njihov posao, osim kao povremeni statisti u kadru.

Ovo je obračun vrhunskih profesionalaca i Baba Jage, čovjeka koji je pojam straha, čak i u univerzumu ubica, hodajuća šutljiva smrt, koja ubija elegantno kao da pleše,  obučen u ručno šiveno odijelo od kelvara, uz pomoć prijatelja zaduženih za povremeno razbijanje ozbiljnosti i motivisanje poteza glavnog junaka.

Jednostavna priča i ogoljen akcioni ritam idealan su bekgraund za upečatljive glumačke performanse, koji daju idealan kontrapunkt Rivsovoj pojavi, uz više nego nadahnute izvedbe Doni Jena, kao ubice koji zbog kćerkinog života mora ubiti prijatelja ili Hirokjukija Sanade kao Šimicua, kojeg osjećaj časti prema Viku košta glave.

Šamijer Anderson takođe ima zabavnu predstavu kao gospodin Niko, čovjek koji izgleda kao plaćenik koji čeka pravu cijenu, ali obožavaoci serijala će primijetiti da ovaj koristi psa u poslu, a zna se da su psi slaba tačka Džona Vika.

Ono što kvari utisak je dužina filma, koji u određenim momentima, prije svega iz želje autora da nas zadive vizuelnom kinetikom i epskim patosom u odnosima glavnih protagonista, gubi računa o vremenu i prostoru što se odražava na ritam filma, kojem bi malo oštrija montaža, pomogla da se fokusira na suštinu i izbjegne zamku samodovoljnosti.

U krajnjem skoru, "Džon Vik 4" i dalje ima zaraznu energiju, šarmantnu domišljatosti i kinetički intenzitet, osobine koje su ga i proslavile, a bez obzira na povremena pretjerivanja ovo je i dalje film koji nema bilo kakvu ideju, osim da bude urnebesno zabavan, svjesno besmislen i potpuno srećan u sopstvenom mikrokosmosu rafalne paljbe i britkih dijaloga.

I ako mislite da je epska scena posljednjeg dvoboja i Džonove simbolične smrti na stepenicama ispred Ajfelovog tornja uz izlazak sunca stvarno kraj za njega, onda treba znati da je Baba Jagu, kao i svako drugo mitsko biće, teško ubiti.

Ocjena 4

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.