Žrtve i zločini
Iako smo sve bliže obilježavanju pune tri decenije otkako je, stavljanjem potpisa na Dejtonski mirovni sporazum, zaustavljen surovi rat u BiH koji je odnio hiljade nevinih života te izrodio stotine zločinaca, još postoji ono nešto što mnogima ne da naprijed.
To “nešto” je, između ostalog, nepravda i visoko je na ljestvici razloga jer su tome živi svjedoci i dalje brojne porodice koje godinama čekaju pravdu za najmilije koji su stradali od ruke zločinaca.
Najviše takvih koji pravdu još čekaju, ne gubeći nadu da će i doći, je kako to i uporno ukazuju predstavnici porodica, na srpskoj strani. Činjenica je da su oni koji su iz srpskih redova počinili zločine prvi stizali na sud i odlazili na najduže kazne, a oni drugi i treći koji su ubijali nevine Srbe godinama imaju zaštitu, bolji odnos s pravosuđem i daleko manje kazne ako postoje.
Posljednji presjek stanja kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina u BiH ukazuje da je otvoreno još gotovo 400 predmeta gdje su počinioci poznati, a i nadležni, gle čuda, upozoravaju da je jedan od najvećih problema to što je sve manje svjedoka. To je nešto što odavno nikoga istinski više ne čudi jer narod zna sve, svjestan je svega. Vide, pogotovo oni koji su godinama upravo u i ispred pravosudnih institucija, kako je sve selektovano, od žrtava preko zločinaca do kazni dok se uporno priča pa čak i na tim adresama kako nam je potreban iskorak sa ciljem održivog povratka i suživota.
Politika i pravosuđe su najveće kočnice za suživot. Običan narod koji je u ratu jedva uspio da sačuva živu glavu, a danas gleda kako da spoji početak i kraj mjeseca, ljude ne dijeli prema vjeri i naciji već na dobre i loše. I danas se komšije ispomažu, ali je problem u onim domaćim, ali i “stranim” glavama koje hoće više od onog što imaju i koji bi da istorija glasi onako kako se njima sviđa. Onako kako bi oni htjeli, ali to jednostavno ne ide na taj način.
Ne može jer to nije u redu. Ne može jer je činjenica da u posljednjem ratu nisu samo Srbi ubijali, već su i ubijani i oni koji su na taj način uprljali ruke za to moraju da odgovaraju. Žrtva je žrtva. Svaka zaslužuje pravdu kao i zločinac kaznu, ali oni koji su položili pravosudnu zakletvu trebaju na zločine gledati realnim, a ne pristrasnim očima. Te tako i presuđivati.
Revidirana strategija za rješavanje predmeta ratnih zločina u BiH ističe krajem ove godine. Jasno da je nakon dvogodišnje blokade Bošnjaka u Savjetu ministara BiH usvojena tek onako reda radi i da su to aminovali i stranci koji su umiješali prste u to.
Vrijeme baš kao i nemar i hirovi pojedinaca nezaustavljivo teku i jasno je da će se mnogi zločinci izvući bez kazne. Nešto slično kao što je bijeg Sakiba Mahmuljina, kojem se nakon pravosnažne presude za zločine na Ozrenu i Vozući gubi svaki trag. U zatvoru nije, a priča se da je u Turskoj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
