Željko i Čeda

Darko Momić

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić u govoru na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iznio je svoje lične stavove i bez usaglašenog stava optužio susjedne zemlje da destabilizuju BiH s ciljem ostvarivanja njihovih političkih interesa.

Ovaj novi skandal u režiji omiljenog bošnjačkog Hrvata iznenadio je samo one koji su odlučili da zaborave da je Željko Komšić u Predsjedništvu BiH sjedio od 2006. do 2014. godine. Svih njegovih gafova, diplomatskih skandala i ozbiljnih problema koje je izazivao vjerovatno se ne sjeća ni bivši srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović, koji je bio te nesreće da s Komšićem provede ili narodskim jezikom rečeno devera punih osam godina.

Ali nekih najblistavijih trenutaka nosioca zlatnog ljiljana tzv. Armije BiH, za koga će vam svi u zapadnoj Hercegovini reći da u sebi ima samo hrvatski metak i ništa više, prisjetiće se još neko. Recimo onoga kada je zajedno sa svojim tadašnjih stranačkim šefom i ministrom spoljnih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom neovlašćeno dao instrukciju ambasadoru BiH pri UN da glasa za rezoluciju u Siriji, čime je nedvosmisleno potvrdio tezu emeritusa Nenada Kecmanovića da je BiH “Nemoguća država”.

A prisjetićete se svakako i niza prijetnji stranim ambasadorima, pa i šefovima država koje je Komšić upućivao. Na primjer, kada je sebi uzeo za pravo da tadašnjem ruskom ambasadoru u BiH, a danas u Srbiji, Aleksandru Bocan-Harčenku drži pridike i spočitava mu da se previše druži sa tada tek izabranim predsjednikom Srpske Miloradom Dodikom. Ono što je tada nasmijalo do suza bila je Komšićeva poruka ruskom ambasadoru da je prešao “granicu diplomatskog ponašanja”.

Ako su to neki i zaboravili, sigurno nisu prijetnje upućene bivšem predsjedniku srpske Vlade Vojislavu Koštunici, kome je poručio da će dobiti po nosu ili one bivšem predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću kome je “odbrusio”da ruke drži dalje od BiH. A kada su prijetnje već prešle preko Save, zašto da ne idu i preko Drine, pa je u isto vrijeme tadašnjem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću rekao da se “bavi svojim problemima i to u Srbiji bez Kosova kakvu je on priznaje”.

Poslije niza takvih i sličnih gafova, zašto bilo ko da se sekira ili brine zbog onoga što je prije par dana rekao u Njujorku, jer iz dana u dan postaje sve jasnije da njegove riječi imaju takvu političku snagu da ih više niko ne uzima zaozbiljno. A i kako bi iako za ozbiljno uzimao riječi nekoga ko je za savjetnika uzeo Čedu Jovanovića, kome je za posljednjih 15 godina najveći politički domet gostovanje u emisiji sa Miloradom Dodikom.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana