Zar je teško ostati kod kuće

Vedrana Kulaga

Republika Srpska i cijela BiH, gotovo iz dana u dan, broje sve više onih koji su zaraženi virusom korona, a rapidno raste i broj stanovnika kojima su uručena rješenja o izolaciji.

Ako se nekome prije nekoliko sedmica, sve što smo tada slušali i gledali o ovom virusu, činilo smiješnim i ako je pomislio da ni zaraza neće doći kod nas, jedinu obavezu koju ima u ovim trenucima je da poštuje mjere koje su usvojile republičke i druge nadležne institucije.

Međutim, stanje na terenu pokazuje da je mnogima sada teško i da budu kod kuća, sa najmilijima, već radije rizikuju da zarade visoke kazne, a što je još gore, rizikuju da, iako nisu pozitivni na virus, to i postanu. Ali ne samo oni, već i njihove bake, djedovi, majke, očevi, braća, sestre, supruge, muževi, djeca, prijatelji i ostali. Zar je to vrijedno jednog izlaska?

Republika Srpska je stavila preventivni katanac na ugostiteljske i druge objekte. Uveden je policijski čas. Starijim generacijama obezbijeđeno je da im na kućni prag dolaze potrebne namirnice, a đacima i studentima da putem interneta i televizije nastave svoje školovanje u ovim danima kada nam je prevencija prva pomoć i najbolji saveznik.

I dok nadležni nastoje da svedu socijalne kontakte na minimalnu mjeru s ciljem zaštite stanovništva u cjelini, a medicinari ulažu nadljudske napore da izdrže teret koji im je stavljen na leđa, pojavljuju se pojedinci na svim stranama koji i dalje, izgleda, smatraju da su to tek mrtva slova na papiru i da su oni daleko iznad zakona.

Zbog takvih su uvedene dodatne mjere koje su jasne - ko ne želi da izolaciju provodi u toplini doma i, koliko-toliko, uz svoje ukućane, moraće u šator jer je stvarno potrebno stati u kraj onima koji i dalje, ko zna na osnovu čega, misle da je ovo tek neki mali, proljećni virus.

Nema mjesta panici, ali se treba čuvati i poštovati instrukcije da bismo se što prije i što bolje izborili sa virusom koji je zahvatio cijeli svijet. I prosto je nevjerovatno da pojedinci ne mogu da ispoštuju dvije sedmice da zaštite sebe i sve oko sebe. Zar je moguće da neko, ko je oslobođen posla, sada ne može da se odmori kod svoje kuće? Zar je moguće da nekome ne odgovora da na miru gleda filmove, predstave, čita knjige i tako “odmori” mozak od ranijih aktivnosti koje su mu ispisivale svakodnevicu, na koje se žalio i kukao? Zar je moguće da postoje ti pojedinci koji svjesno idu u kupovinu, šetnju, a imaju kod sebe rješenje da moraju biti na prijavljenoj adresi?

Za takve, osim u krajnje hitnim situacijama, nema opravdanja. I zaslužuju svaku kaznu. Bez imalo razmišljanja. Ostanite u kući. I zbog sebe i zbog svih. +++

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana