U metu: Posljednje pismo prijatelju

Glas Srpske

Piše Dragiša ĆORSOVIĆ

DRAGI prijatelju, neću te zvati predsjedniče. Nikada te tako nisam oslovljavao, a bio si veliki predsjednik i Republike Srpske i Fudbalskih saveza. Bio si prije svega veliki čovjek. Bio si naš Milan, Milanče, Šumo, a sve to znači iskrenost, dobrota, humanost, požrtvovanost, brižnost, blagost... Sve si to bio ti. Sin, otac, suprug, brat, prijatelj... Danas nam, nažalost, ostaju samo sjećanja na tebe. Bile su to do juče drage uspomene, a već sada samo bolna sećanja. Na nezaboravna druženja na fudbalskim terenima: Modriče, Istočnog Sarajeva, Banje Luke, San Marina, Španije, Beograda... Svaki trenutak proveden sa tobom bio je ispunjen vedrinom, osmijehom, radošću... Dječački si se radovao svakom golu, svakom lijepom potezu, pobjedi... A sa tobom ih je bilo bezbroj. Prva je, bila, možda i najteža i najslađa. Uspio si da sačuvaš autonomiju našeg Saveza 2002. godine, kada je formirana zajednička, krovna fudbalska institucija u BiH. Tada si uvjerio i čelnike FIFA i UEFA da se mogu na tebe osloniti. I oslanjali su se, a i mi smo. Imao si za sve nas dovoljno vremena, strpljenja, pažnje, tolerancije. Možda smo to nekada i zloupotrebljavali. Ne zato što smo htjeli, već što si nam ti dozvolio. Nikada nisi pokazivao ljutnju, nestrpljenje... Nisi to ni imao, već blagost, toleranciju, pažnju... Zbog toga nam je i teže. Da li smo mi ikada pokazali brigu za tobom, upitali te za tvoje zdravlje, a znali smo svi da je bilo narušeno? Izvini Milane, ako to nismo uradili. Mislili smo da si jači od svega. I bio si, samo ne od smrti. Prvi put u Modriči sam bio, sa suzama u očima. Ranije je to bila radost, sreća, zadovoljstvo. Vidjeti prijatelja i biti sa njim. Kratko ili dugo svejedno. Prijateljstvo se ne mjeri vremenom... U Modriči sam prvi put bio da se oprostim od prijatelja. Zbog toga i suze. Vjerujem da nećeš zamjeriti.... To su suze za gubitkom druga, velikog predsjednika... Milana. Teško je prihvatiti da se završio jedan izuzetno uspješan životni put. Da više nećemo dijeliti radost zbog pobjeda, golova, trijumfa. Da nećemo moći pričati o Petrovoj karijeri, njegovim golovima... Gledajući njega vidjećemo i tebe. Dragi prijatelju, dragi Milane, svi mi znamo da više ništa neće biti kao što je bilo. Moraćemo se navići na to, a biće teško. Već danas osjećamo tu težinu. Dolazićemo i dalje u Modriču, na ona mjesta na kojima smo znali da se nalaziš ti. Na stadion koji si sa neizmjernom ljubavlju pravio za neke nove fudbalere, za neke nove klince... Dolazićemo sa tugom i dolazićemo po sjećanja. Draga, ali bolna. Boli i kada se Republika Srpska oprašta od svog predsjednika, a kako tek boli kad se opraštaš od prijatelja, od Milana, od ljudske gromade, od čovjeka. A bio si čovjek, neponovljiv, jedinstven, poseban... Zbog toga i više boli, zbog toga i suze u očima, zbog toga i tuga. Neizmjerna. Zbog svega toga, dobri čovječe, počivaj u miru, neka ti je laka srpska zemlja. Prijatelju, Milane, predsjedniče...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana