Troja i NATO

Veljko Zeljković

Iako je još davne 1990. godine, nakon pada Berlinskog zida, NATO obećao Rusiji da se neće više širiti ka istoku, ovaj vojni savez nije održao riječ. NATO rakete nisu nikada bile bliže Moskvi. Ista meta, manje odstojanje.

Poslije nekoliko godina pauze, a zbog obaveza oko Iraka i Libije, ovaj vojni savez ponovo se okrenuo ka Balkanu. Žele da dovrše ranije započetu priču, te da nakon Makedonije i Crne Gore u ovaj vojni savez “usišu” i ostatak bivših jugoslovenskih republika.

Ovaj plan, navodno, prvo podrazumijeva postizanje sporazuma između Beograda i Prištine o međusobnom priznanju, a onda i paraf na ulazak Kosova u NATO. Na taj način bi ova južna pokrajina i zvanično postala najveća vojna baza iz koje bi Brisel onda mogao koordinisati većinu svojih akcija ka istoku.

Prema nezvaničnim informacijama, vojna baza Bondstil već predstavlja najopremljeniji vojni centar za prikupljanje povjerljivih informacija.

Nakon toga, na “udaru” bi se našla krhka BiH, gdje “složna braća” o svemu tome imaju sasvim podijeljena i oprečna mišljenja. Ukoliko, nekim slučajem, stratezi iz Brisela uspiju da i BiH uvuku u NATO, crvena linija bi bila postavljena na rijeci Drini. Krajnji cilj ove geostrateške, vojne, ali i političke slagalice jeste da se na ovim prostorima umanji ruski uticaj, ali i kineski, te Srbija dovede pred svršen čin.

Vlasti Srpske su jasno i nedvosmisleno rekle šta o svemu misle. EU može, NATO ne. Ostala “složna braća” u klin.

Sve nekako podsjeća na epsku priču o Troji. Nema mlade, oko koje bi se ratovalo, ali je tu NATO. Ovog puta trojanskog konja predstavljaju vlasti u Sarajevu. Na sve načine pokušavaju doći do ključa kapije. Žele je otvoriti za NATO, iako ne postoji  saglasnost sva tri čuvara. Nadaju se darovima Danajaca.  

Govore kako ne žele da BiH ostane nekakva crna rupa u NATO univerzumu. Ali, ako ova vojna organizacija promoviše mir, u čemu je onda problem biti vojno neutralan, što, uostalom, jedino i žele zvanični Beograd i Banjaluka. 

Zašto je sporno biti neutralan i sarađivati sa svima: Moskvom, Vašingtonom, Briselom, Berlinom. Uostalom, i nekadašnja Jugoslavija je to bila. Nezavisna. I šta joj je falilo? Ništa. Više su je cijenili u svijetu, nego sve republike danas zajedno, nastale raspadom ove zajednice.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana