Topla voda iz VSTS-a

Darko Momić

Tvrdnje predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH Milana Tegeltije da ova institucija od 2016. godine trpi snažne pritiske i udare čiji je, kako je ocijenio, krajnji cilj da pravosuđe pretvori u politički alat za rješavanje političkih pitanja i prinude na političkoj sceni BiH najviše liče na otkrivanje tople vode.

Liče na otkrivanje tople vode zato što je odavno jasno da je pravosuđe debelo u kandžama politika koje se grčevito i snažno bore da zadrže ili preuzmu kontrolu nad trećim stubom vlasti. Uostalom, to je potvrdio i sam Tegeltija, jer njegove riječi da “vjeruje da postoji dovoljno veliki broj pametnih ljudi koji su u stanju da prepoznaju i adekvatno odgovore na kampanju protiv VSTS-a i cjelokupnog pravosuđa” najviše liče na svojevrsni vapaj i traženje političke podrške za “adekvatan odgovor na kampanju protiv pravosuđa i institucije na čijem je čelu”. Da paradoks bude veći, a o tome govori ili bolje rečeno piše po društvenim mrežama Tegeltijina zamjenica Ružica Jukić, čini se da u VSTS-u traže političku zaštitu u strahu od nezavisnog eksperta EU za pravosuđe Rajnharda Pribea koji bi uskoro trebao da predstavi svoj izvještaj o stanju u pravosuđu u BiH.

Pri svemu tome dodatni paradoks u cijeloj priči o pravosuđu, pa tako i u vezi sa nedavnim medijskim tvrdnjama o mogućoj intervenciji visokog predstavnika Valentina Incka i raspuštanju VSTS-a leži u tome što o suštini cijele priče godinama ne govori niko, jer ogromna većina pravosudnih i političkih aktera svoj stav grade u odnosu na trenutni odnos snaga u pravosuđu i prema tome da li su na vlasti “njihovi” ili nisu.

A suština i najveći paradoks leži u tome što su za katastrofalno stanje u pravosuđu najodgovorniji upravo oni koje predstavlja “ekspert” Pribe - međunarodna zajednica. Ono što je jako značajno jeste činjenica da je kao jedan od ključnih reformskih koraka u procesu započetom sada već davne 2002. godine istaknuto upravo formiranje i uloga VSTS-a. Tadašnja vlast u Srpskoj uprkos upozorenjima pojedinih domaćih eksperata i uglednih autoriteta iz oblasti prava pokorno je prihvatala sve reformske korake, a rezultat je tijelo koje najviše liči na Frankenštajna zato što nije poznato da u svijetu postoji praksa da u jednom, te istom tijelu sjede sudije, tužioci i advokati i biraju sudije, tužioce, kao i nosioce najvažnijih funkcija u pravosuđu.

Šta je rezultat rada tog Frankenštajna odavno je jasno, a posljednjih mjeseci to se samo dodatno potencira iz prostog razloga što su oni koji su napravili čudovište nad njim izgubili kontrolu i sada šalju Pribea ne bi li tu kontrolu povratili. Na ta nastojanja i u očekivanju Pribeovog izvještaja u Republici Srpskoj odzvanja “ko je sa strancima tikve sadio, strukturalni dijalog mu se od glavu slupao”.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana