Srpska posla

Darko Momić

Apelaciono vijeće Suda BiH izreklo je drugostepenu pravosnažnu presudu kojom je bivša pripadnica Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Kamenica Armije RBiH Elfeta Veseli osuđena na 13 godina zatvora zbog ubistva dvanaestogodišnjeg srpskog dječaka Slobodana Stojanovića u ljeto 1992. godine. Apelaciono vijeće pooštrilo je prvostepenu presudu kojom je bila osuđena na deset godina zatvora, ali je potvrdilo oslobađajuću presudu njenom i komandantu pomenutog Diverzantskog voda Sakibu Haliloviću.

Sud BiH potpuno je izgubio kredibilitet kada je Nasera Orića oslobodio odgovornosti za zločine nad srpskim civilima i vojnicima u Kravici, Skelanima i ostalim podrinjskim selima, a oslobađanjem Halilovića komandne odgovornosti za svirepo Slobodanovo ubistvo, Apelaciono vijeće je propustilo posljednju priliku da održi privid objektivnosti ove takozvane pravosudne institucije BiH.

Zašto? Zato što široko prihvaćena definicija komandne odgovornosti kaže da “nadređeni odgovara ako je znao ili je imao razloga da zna, da njegovi potčinjeni vrše ili su izvršili zločine, a nije ništa učinio da ih spriječi ili da ih kazni”. Da budemo još precizniji, član 180. stav 2. Krivičnog zakona BiH koji se Haliloviću stavljao na teret kaže da “činjenica da je neko od krivičnih djela učinjeno od strane podređenog, ne oslobađa njemu nadređeno lice od krivice ukoliko je to nadređeno lice znalo ili je moglo znati da se njegov podređeni sprema učiniti takvo djelo, odnosno da je već učinio takvo djelo, a nadređeno lice je propustilo da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi učinjenje krivičnog djela, odnosno da počinilac tog djela bude kažnjen”.

Zato bi bilo dobro da neko razuman objasni u čemu su sudije našle osnov za oslobađajuću presudu kada je naprosto riječ o školskom primjeru komandne odgovornosti zato što vrli komandant Diverzantskog voda ne samo da nije preduzeo nužne i razumne mjere da Elfeta Veseli bude kažnjena za monstruozno ubistvo 12-godišnjeg dječaka, već je dugogodišnjim ćutanjem svjesno prikrivao taj zločin. I sud ga oslobodi?!

Upravo zbog takvih stvari većina Srba odbija da prizna da je u Srebrenici počinjen genocid, zato što poslije haške ne može da se pomiri i sa nastavkom nepravde koja dolazi iz tzv. pravosuđa BiH prema kojoj za zločine nad Srbima odgovaraju samo pojedinačni izvršioci i to ako je riječ o monstruoznom djelu kao što je ubistvo 12-godišnjeg dječaka, dok je komandna odgovornost rezervisana isključivo za srpske komandante. Suđenja generalima tzv. Armije RBiH Atifu Dudakoviću i Sakibu Mahmuljinu ostala su samo da to potvrde. I hoće, samo ako im u tročlanom Apelacionom vijeću budu sjedila dvojica sudija Srba, kao u slučaju Elfete Veseli i njenog komandanta. To je ono što se u dvije riječi kaže - srpska posla.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana