Saobraćajna (ne)kultura

Anabela Abreu

Novi slučajevi poginulih u saobraćaju gotovo svakodnevno pune novinske stupce, a bahato ponašanje za volanom i nekultura učesnika u saobraćaju prvi su u lancu odgovornih što na putevima Srpske veliki broj ljudi gubi živote. Prebrza vožnja, preticanje na punoj liniji, skretanje bez žmigavca, sjedanje za volan u pijanom stanju i tipkanje poruka na telefonu tokom vožnje uobičajena su slika na našim saobraćajnicama. I to su samo neke od situacija koje pokazuju da je saobraćajna kultura u Srpskoj na veoma niskom nivou. Da ne spominjem nepropisno parkiranje, zaustavljanje nasred ulice s ciljem kupovine cigarete u obližnjoj trafici, vožnja lijevom trakom 40 kilometara na sat, sviranje, psovanje...

Uprkos sve crnjoj statistici, nesavjesni vozači nikako da se dozovu pameti, a za njima ne zaostaju ni pješaci, koji nisu ništa manje bahati.

Prema mišljenju mnogih, pješaci se u saobraćaju ponašaju mnogo bezobraznije od vozača, pa čak više krše saobraćajne propise. Nerijetko se zalijeću da pređu ulicu, ne gledajući ni lijevo ni desno, očekujući da vozač ukoči na metar od njih, ne shvatajući da to nije moguće čak ni pri brzini od 40 kilometara na čas. Prelaze preko pješačkog prelaza sa slušalicama u ušima, kreću se kolovozom, a često na semaforu prelaze bez obzira na to da li je zeleno ili crveno svjetlo. O bahatosti pješaka svjedoče i podaci MUP-a koji pokazuju da je među njima sve više pijanih koji teturaju ulicama Srpske. Tako su policajci za sedam mjeseci ove godine sankcionisali 91 pijanog pješaka.

Sumnjam da se iko od njih nakon trežnjenja zapitao kakve je posljedice mogao prouzrokovati krećući se ulicama u pijanom stanju. Da je nekoga od njih udarilo auto ni kriv ni dužan bi stradao onaj za volanom jer kod nas uvijek vozač po nekom nepisanom pravilu bude okrivljen za sve tragedije koje se dogode u saobraćaju. 

Posebno zabrinjava činjenica da je jedan Zvorničanin uhvaćen kako tetura ulicama mortus pijan, sa čak 4,7 promila alkohola u krvi. Misterija je kako je taj rekorder među pijanim pješacima uopšte uspio da se kreće sa toliko alkohola u sebi i koliko je čaša popio.

Bahatom ponašanju vozača i pješaka u kraj ne uspijevaju da stanu ni sve češće saobraćajne kontrole, radari koji su na svakom ćošku, presretači, ali ni pooštrene kazne za prekršaje koje su nadležni uveli prije dvije i po godine s ciljem smanjenja nesreća koje često potresaju javnost.

Stiče se utisak da problem crne statistike ne bi riješile, a ni spriječile, ni mnogo veće kazne, iako smo materijalno siromašno društvo, jer izgleda da ona maksima “najstroža je kazna ona koja udara po džepu” ne važi u Srpskoj. Smanjenju nesreća na putevima može da doprinese svako od nas, bilo da je pješak, biciklista, motociklista bilo da je vozač. Treba samo da se pridržavamo saobraćajnih propisa. Zato, hajde da svi zajedno budemo obazrivi i sačuvamo život!

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana