Prikupljanje dokaza o zločinima nad Srbima u Hercegovin

Glas Srpske 13.10.2007 00:00

Oko pet hiljada hercegovačkih Srba prošlo kroz torture hrvatskih logora... Logor u Ljubuškom "popunjavan" srpskim civilima iz Mostara, Čapljine i Stoca, odakle su odvođeni na razmjenu u Hrvatsku

KROZ torture i mučenja u muslimanskim i hrvatskim logorima u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini i Stocu u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu prošlo je oko pet hiljada hercegovačkih Srba, od kojih je ubijeno više od 150, rekao je za "Glas Srpske" član Predsjedništva republičkog Saveza logoraša Strahinja Živak. Pozivajući se na izvore Udruženja logoraša regiona Trebinje, Živak kaže da je u ovom dijelu Federacije BiH bio organizovan planski sistem logora i to u dolini Neretve, zapadnoj Hercegovini i Dalmaciji u Hrvatskoj, sa ciljem etničkog čišćenja Srba sa ovih područja. Podsjećajući da logore Čelebići i Musala u Konjicu, gdje su stradala i njegova oba sina, kojima su rukovodili Pavo Mucić i Azem Delić, Živak tvrdi da je čak i Muzej bitke na Neretvi u Jablanici, koji je kontrolisala vojna policija Četvrtog korpusa takozvane Armije BiH, pod komandom generala Ramiza Drekovića, bio takođe logor za Srbe. On je podsjetio na mostarske logore - Ćelovinu u Šantićevoj ulici, upravnika Pera Nikolića, zatim logor u Vojnoj ambulanti koji su kontrolisale paravojne snage HOS-a Dobroslava Parage, a u iživljavanju nad srpskim djevojkama i ženama u ovom logoru isticao se Ivan Zelenika. Treći logor za Srbe bio je Heliodrom Rodoč koji su zajedno kontrolisale snage HVO-a i takozvane Armije BiH, čiji je upravnik takođe bio Pero Nikolić. Sakupljajući podatke za knjigu stradalih hercegovačkih Srba u proteklom ratu, ali i građu za svoju desetu knjigu dokumenata i svjedočenja, Strahinja Živak je naveo da su na području Čapljine u "punom pogonu" bili logori Dretelj i Grabovina, gdje su žene mučene i silovane, a potom prebacivane u Vojnu ambulantu Mostar. Kao najodgovornije za ove zločine navodi predsjednika Kriznog štaba u Čapljini Pera Markovića i poslanika u Skupštini BiH Ivana Bendera iz Neuma. O planskom genocidu nad Srbima u Hercegovini svjedoči i uvezanost sa susjednom Hrvatskom, pa je logor u Ljubuškom popunjavan Srbima - civilima iz Mostara, Čapljine i Stoca, odakle su odvođeni na razmjenu u Hrvatsku, u Pakovo kod Drniša i razmjenjivani za vojnike Hrvatske. Nakon neuspjelih razmjena, zarobljenike su vraćali u Loru kod Splita, zloglasni logor, koji je osnovala Vlada Hrvatske, a komandant logora bio je Mato Laušić, general hrvatske policije - nastavlja sa svojim saznanjima član Predsjedništva Saveza logoraša Srpske i savjetnik Centra za istraživanje ratnih zločina iz Beograda. Prema njegovim riječima, za logore za Srbe u Hercegovini sistematski i organizaciono bili su uvezani: HOS, HVO, Teritorijalna odbrana - takozvana Armija BiH i hrvatska policija. M. BEŠTIĆ Mučitelji - U organizovanju i kontrolisanju logora za Srbe u Hercegovini, ali i u zlostavljanju i mučenju posebno su se isticali: Pavo Mucić, Azem Delić, Pero Marković, poslanik Ivan Bender, general Mato Laušić i drugi - rekao je Živak. On je podsjetio da su protiv ovih lica podnesene krivične prijave za ratne zločine nad srpskim civilima u devet logora od Konjica do Ljubuškog. Pušićeve podvale Srpski civili iz Mostara i Čapljine, prema istom izvoru, odvođeni su u Hrvatsku u logore Duvanska stanica u Metkoviću, Vojna kasarna u Pločama. O tome kako su se hrvatske i muslimanske vlasti služile podvalama prilikom razmjena, Strahinja Živak je naveo slučaj Verte Pušića, komandanta HVO-a Mostara 1992. godine, kada je 18. avgusta 1992. u mjestu Do kod Stoca za zarobljene hrvatske vojnike sa dubrovačkog i hercegovačkog ratišta, isporučio starije žene, logorašice iz Dretelja, a zarobljeni srpski vojnici vraćeni su u mostarsku "Ćelovinu", gdje su ostali još dva mjeseca. U ovoj podvali, pored Verta Pušića, učestvovali su i Pero Marković, predsjednik Kriznog štaba u Čapljini i Perko Nikolić, upravnik logora Ćelovina Mostar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.