Danas i ovdje: Vrijeme iluzija i nade

Glas Srpske 14.09.2007 00:00

Piše Radenko KUPREŠAK

"TREBA nam novi socijalni konsenzus, odlaganje svih sporova i sukoba, zavrtanje rukava, uvođenje reda. Vreme štednje i žrtava nije prošlo. Razlika je u tome što to danas činimo za budućnost svojih porodica i naše zemlje, a ne zarad bolesne politike i privilegija vlastodržaca." Ovako je pokojni premijer Srbije Zoran Đinđić, u autorskom tekstu za nedjeljnik "Vreme", vidio svoju zemlju počinjući mandat 2001. godine. Nažalost, njegov život i bitka za bolju Srbiju, koju je želio i sanjao, nasilno je prekinuta dvije godine kasnije. Đinđić je premijersku palicu preuzeo u teškim vremenima za Srbiju, iscrpljenu ratom, sankcijama, NATO-bombama međusobnim sukobima na političkoj sceni... Narod je, poslije sveopšte depresije, tražio bolji život, brže promjene, izlazak iz izolacije... - Prevarenim se može smatrati samo onaj deo naroda koji je verovao da će sa dolaskom političke demokratije automatski doći ekonomsko blagostanje. Nažalost, ekonomskog blagostanja nema bez zdrave ekonomije. A naša ekonomija je na smrt bolesna i trebaće joj poprilično da se popravi - napisao je tada Đinđić. I danas njegove riječi zvuče upozoravajuće i otrežnjavajuće. Ne samo za Srbiju već i za gotovo sve zemlje nastale na prostoru nekadašnje zajedničke države. Da li smo zaista vjerovali da će nam demokratija odmah i sada donijeti blagostanje? I da će politika i političari koje smo birali ispuniti svoja obećanja? Šesnaest godina poslije, isto pitanje i te kako ima smisla. Politika je postala gospodar naših života i naše budućnosti. Postali smo, (ne)svjesno saučesnici u virtuelnom projektu koji nema ni geografske ni vremenske odrednice. Umjesto bitke za ekonomski oporavak, na prostoru BiH još se vode beskonačne političke bitke čiji se kraj i ne nazire. U tom vakuumu neizvjesnosti, običan čovjek prisiljen je, izgleda, da se pomiri sa svojom sudbinom. Račun je već ispostavljen. U dubokoj sjenci "velikih državnih pitanja" ostala je surova statistika. Talas ljetnih vrelina ostavio nam je veliku glavobolju, poskupljenja su postala "vrela" jesenja tema. Ovogodišnji račun mogli bismo skupo da platimo tek naredne godine, ukoliko politika nastavi da ekonomiji i ekonomistima "drži lekcije". Da je tako, pokazali su poslanici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koji su nedavno, pod pritiscima političkih lobija, donijeli novi zakon i "nazidali" nove carine, a sporazum CEFTA gurnuli pod noge. Ko će onda da plati i ovaj račun političkih iluzija? Hoće li se, barem kada je riječ o ekonomskim i socijalnim pitanjima, pronaći konsenzus, potrebniji nego ikad jer vremena je sve manje. Možda je najbolju dijagnozu dao bugarski pisac Alek Popov u nedavnom intervjuu beogradskom nedjeljniku "NIN": - Ljudi su imali iluzije na početku tranzicije. Sada su ih izgubili. Sada su skeptičniji nego ikad. Ono što očekuju je vrsta vladavine zakona koja će biti uvedena pod pritiskom Evropske unije. Nisam siguran koliko su oni sami spremni da doprinesu tom procesu. To je u stvari posljednja i najčešća iluzija - da će neko drugi doći i odraditi njihov posao...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.