Radnici rekorderi
Radnici u BiH su evropski rekorde kada je riječ o izrabljivanju.
U tom domenu obaraju sve zacrtane rekorde, jer prema zvaničnim istraživanjima oni mjesečno na poslu ostaju duže oko 25 časova u odnosu na kolege u evropskim zemljama. Rade od jutra do sutra. I vikend, naravno. Jer su svi pokušaji da dobiju neradnu nedjelju pali u vodu. Ne daju izrabljivači ni da danu dušom. Ispijaju i posljednji atom snage iz zaposlenih.
Sa druge strane primanja domaće radne snage su daleko ispod bilo kakvog evropskog prosjeka. Ne možemo mu se ni približiti, niti ćemo uskoro od politike koja dominira na tržištu od strane halapljivih poslodavaca. Samo bi da imaju oni, da bilježe milionske dobitke, da zgrću u sef milione i žive u luksuzu, a da usput radnicima daju siću.
Mnogi od radnika na ovdašnjem tržištu i ne znaju šta je regres. Naknadu od poslodavca dobiju za prevoz i topli obrok samo ako se smiluju gazde. A to je, podrazumijeva se, rijetkost.
Zakon o radu krši se na svakom ćošku. I nikome ništa. Ma koliko nadležni govorili da se radnička prava na domaćem tržištu poštuju, nema sumnje da je stvarnost sasvim drugačija. To znaju i nadležni, ali niko od njih neće otvoreno izaći i reći da je tako, jer bi to bio njihovo otvoreno priznanje da nisu ništa uspjeli uraditi u stajanju u kraj halapljivcima s jedne strane, odnosno u korist radnika sa druge.
I onda se, kao u čudu, svi redom pitaju zašto im radnici neće da rade, zašto odoše trbuhom za kruhom tamo gdje je evropski prosjek radnih sati daleko manji, a plata daleko veća... Pa, kako neće?! Svako ide gdje mu je bolje.
Tek će na ovom tržištu manjkati radnika. Neće ga naći ni da ga, što bi naš narod rekao, svijećom traže i da ga plaćaju suvim zlatom. I neka neće, neka plate pa neka se klate.
I njihovo trenutno rješenje uvoza radnika iz inostranstva je samo privremeno. Nije ni ono trajno. Jer i ti ljudi iz Indije, Katara, Turske i odakle već sve, kada vide šta se sve radi i da mogu negdje drugo zaraditi mnogo više, spakovaće onaj svoj jedan radnički kofer sa kojim su došli u BiH i otići tamo gdje je bolje. A to tamo postoji.
Kod nas se o svemu govori osim o stvarnim problemima. Političari se časte nekim drugim temama koje su samo njima u interesima. I takvom pričom samo skreću pažnju sa onih stvarnih problema koji su se nadvili nad domaćim tržištem posljednjih decenija. I tako nastavljaju i dan-danas, i ubuduće će, jer oni nemaju onih stvarnih problema i ne znaju uopšte sa kakvim se sve mukama susreće radnik na građevini, trgovac za kasom, onaj zaposleni u preradi... Ti radnici rade za minimalac od kojeg ne mogu preživjeti ni pet dana u mjesecu kako treba
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
