Penzioneri i tržište rada

Anita Janković Rečević
Penzioneri i tržište rada

Problemi sa nedostatkom radnika na domaćem tržištu svakim danom sve više isplivavaju na površinu. Dokaz za to­ je činjenica da je u fabričkim pogonima, zdravstvenim ustanovama, na gradilištima, za volanom kamiona ili autobusa sve više penzionera u sedmoj deceniji života.

Prema podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS, zaključno sa februarom ove godine status osiguranika, odnosno zaposlenog imalo je 6.830 penzionera. U Fondu tvrde da broj korisnika prava na penziju koji istovremeno imaju i status osiguranika ima tendenciju rasta u kontinuitetu, što je vidljivo i iz statistike prema kojoj je tokom 2021. godine radilo oko 5.600 penzionera.

Domaći poslodavci saglasni su da je radni angažman penzionera neminovnost jer na tržištu rada manjka stručnog kadra u svim oblastima, a penzionisani radnici pokazuju se kao dobar izbor jer imaju radne navike, potrebnu disciplinu, znanje i, prije svega, stručnost.

Do ove krize na tržištu rada došlo je, prije svega, zbog ekonomskih migracija mladih koji su, tražeći veće plate i bolje uslove rada, otišli u inostranstvo. U početku, prije 15-20 godina, taj odliv je bio stidljiv i sporadičan, ali unazad pola decenije postao je do te mjere masovan da se građani BiH odlučuju da migriraju i u šestoj deceniji života.

Stotine zidara, molera, limara, varilaca, autoelektričara otišlo je da radi u Njemačku iako su oduvali 50. rođendansku svjećicu.

Izmoreni lošim uslovima, minimalnim platama, višegodišnjim radom na crno, bez prijava i osiguranja, spakovali su kofere i stavili tačku na karijeru i život koji nije imao prosperitet.

Tome je u velikoj mjeri kumovao i maćehinski odnos domaćih poslodavaca koji su se u velikoj mjeri ponašali kao robovlasnici i izrabljivači.  Polako ali sigurno, to postaje prošlost iako su i dalje neki poslodavci u Srpskoj zadržali praksu da radnicima na banku isplaćuju minimalac, a ostatak novca u kovertu. Osim što će to radnicima u konačnici jednoga dana umanjiti penziju, takva situacija im u sadašnjici smeta jer nisu kreditno sposobni. Malo koja banka će radniku sa minimalcem odobriti stambeni kredit jer su u pitanju sume od oko 100.000 maraka.   

Plate u Srpskoj i BiH unazad dvije godine jesu značajno porasle, ali to neće zaustaviti odliv domaćih radnika ako se ne promijene radni uslovi. A na promjeni tih uslova treba da radi kompletno društvo, na prvom mjestu poslodavci, a potom i inspekcija koja mora biti represivnija prema poslovnim subjektima koji krše propise i posluju u sivoj zoni. Zar inspektorima nije sumnjivo da svi radnici u jednom preduzeću, počevši od čistačice, trgovca, skladištara, računovođe pa do direktora imaju minimalnu platu? Dokle god to nikome nije čudno i ostaje nepromjenjivo, ljudi će, bez sumnje, razočarani odlaziti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana