Opreza nikad dosta

Milijana Latinović

Republika Srpska ponovo, nakon sedam mjeseci, organizuje “kovid” bolnice, strahujući da bi u mjesecima koji dolaze broj zaraženih virusom korona mogao biti naglo povećan. Iako smo se svi nadali da će ludilo koje nas je snašlo u martu i aprilu nestati kada dođe ljeto, sa još većom neizvjesnošću zakoračili smo u jesen, a pred nama je definitivno i neizvjesna zima, jer korona ne jenjava.

Osim toga, očekuje se sudar korone i sezonskog gripa i niko ne zna kakve bitke su ispred nas.

Već nekoliko dana imamo trocifrene brojeve novozaraženih na dnevnom nivou i to nije dobro. Nije vrijeme za paniku, zastrašivanje niti kukanje, ali jeste vrijeme da počnemo da se ponašamo odgovorno i oprezno, prema sebi i prema ljudima koji nas okružuju.

Za epidemiološku sliku koja posljednjih dana nije dobra krivi su pojedinci, zbog čijeg se neodgovornog ponašanja korona vratila i u one opštine u kojima je danima nije bilo.

Svima nam je jasno da život nije i ne smije stati, ali kada je situacija već takva kakva jeste i kada moramo da živimo sa virusom, zašto je teško pridržavati se mjera. Maska, rastojanje i pranje ruku su najmanje što svako od nas može. Problem je samo što iz dana u dan ima previše onih koji mogu, ali neće iz nekih samo njima znanih razloga. Zbog takvih ispaštaju i oni koji vode računa o svemu i poštuju sve mjere.

Sramota je da đaci u školama sjede s maskama na licu, a da se bahati pojedinci druže i okupljaju kako hoće. Mjere su jednake za sve i svi su dužni da ih poštuju, bez izuzetaka. Ako se ovako nastavi, ne samo da ćemo u novu godinu ući sa maskama na licu, nego ih nećemo skinuti ni idućeg ljeta. Zašto nam sve to treba? Zar ne može svako od nas sam sebi da objasni šta i kako može, a šta ne može?

Ne treba zatvarati ugostiteljske objekte zbog nekolicine neodgovornih, jer i u tim lokalima rade oni koji počesto primaju samo minimalac i tim istim minimalcem prehranjuju još nekoliko članova porodice.

Ali zar stvarno mora biti 300 ljudi u lokalu? Zar ne može nikako da se omogući rad svima uz poštovanje propisanih mjera.

Još jedno zatvaranje preduzeća gurnuće nas u ambis iz kojeg nikada nećemo izaći. Ni mnogo razvijenije zemlje ne mogu da sastave kraj s krajem u vrijeme pandemije, a kamoli da to uspije nama.

Zato moramo učiniti onoliko koliko možemo da do svega toga ne bi došlo. Zdravlje nema cijenu i mora biti stavljeno na prvo mjesto, a sve ostalo može i mora da sačeka neke bolje dane.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana