Na kraju nedjelje: A život ide dalje

Glas Srpske 13.10.2007 00:00

Piše Pantelija MATAVULj

DA li će nam jesen biti manje rodna, a zima hladnija i duža zato što nije postignut dogovor o reformi policije? Ili bi jesen bila berićetnija, a zima blaža da smo potpisali? Ni jedno ni drugo. Život onakav kakav je ni bolji ni gori - teče dalje. Ili bi lijekovi bili jeftiniji, a plate veće. Da li bi nam privreda poskočila, procvjetao turizam. Da li bi u svačijem džepu zazvečala neka valuta. Da li bi se rodili novi talenti, a ove što imamo preko noći bi odmah školovali. Da li bi živjeli bolje? Upitajmo se. - Nemamo sporazum o reformi policije i BiH nema šansu da ide u susret Evropi - reče poslije neuspjelog posla Miroslav Lajčak. Rekao je ne toliko teatralno da bismo aplaudirali, niti s prekorom da bismo se stidjeli, a ni opominjuće da bi se mnogo prepali. Kroz vijekove nismo imali sličnih reformi, pa smo nekako životarili u Evropi. A nije da baš ništa nije urađeno u ovoj državi minulih godina i idući u susret Evropi. Ili je samo za pregovarače izgubljena prva runda ili neriješen rezultat. Evropa i dalje broji... Lajčak reče - "Čudo se ipak nije dogodilo". Dešavaju se ovdje čuda samo smo navikli već na njih, pa ih ne primjećujemo, odgovaramo visokom predstavniku međunarodne zajednice. Da se odreknemo svoje policije bilo bi stvarno čudo, neobjašnjivo i porazno. To je bio suštinski cilj druge pregovaračke strane. Srpska strana, naravno, zahtijevala je da policija Srpske ostane u nadležnosti Republike. Sva, nazovi, reforma vrtjela se oko ukidanja policije Republike Srpske. Ali čuda se, ipak, vrlo rijetko dešavaju! Uglavnom, ogoljeni su i jasni zahtjevi svih strana. U bošnjačkim medijima spekulisalo se ovih dana svim i svačim, te da su "dohaberili" kako Rusi ubjeđuju Milorada Dodika da "malo popusti"... Za bošnjačke medije i lidere predsjednik Vlade Srpske Milorad Dodik bio bi "konzistentan" ako bi bio popustljiv i potpisao ono što oni žele. Ali gdje je narod, gdje je Republika? Očigledno za to ne haju i ne pitaju se, pa im se spekulacije pretvaraju u snove. Dobra je bila opomena predsjednika Vlade Srpske Lajčaku da "ako naš protokol (Dodik - Silajdžić) nije u skladu sa tri principa EU, Lajčakov prijedlog nije u skladu sa Ustavom BiH". Ne mogu principi grupacije zemalja iz Evrope biti naša obaveza. Ako jeste, kada je ta obaveza preuzeta. Nisu principi važniji od Ustava jedne zemlje. To je, u stvari, gore od nametanja rješenja. Bošnjački lideri čak prebacuju srpskim pregovaračima da se stalno drže Ustava. Nego kako. Ozbiljna je i trajnija zemlja i njeni narodi što više poštuju Ustav. Znamo da Evropa nije zadovoljna. Ali! Važnije je koliko je ovdje narod zadovoljan. Nije zadovoljan ni sadašnjošću ni budućnošću. Sve je ipak bolje nego da "pukne film" narodu! Suđeno nam je, izgleda, da izgradimo između dva politička razgovora i koji metar asfaltnog puta. Pa tako red asfalta, red politike izgleda kao neka podnošljiva šarenica ipak trajna i satkana od nečega. Taman asfaltiramo dionicu između Skelana i Bratunca, pa se opet vratimo zadatom roku i reformi policije. A kako bi i bio kada nam se stalno nameću reforme. Ta ekonomska riječ odomaći se u društvenom životu. Zar samo to interesuje razvijeni svijet. A gdje nam je napredak, onaj ekonomski. To Evropu ne zanima. Neka neko iz Evrope upre prst u fabriku koju je na ovim prostorima izgradila i zaposlila koju hiljadu nezaposlenih i siromašnih. Neka upru prst u preduzeće koji se izgradili i pomogli nam, a koje stvara novu vrijednost. Jesu samo ako su kupili fabriku gdje ganjaju svoj ekstra profit, a nama ostaju mrvice. Ni Evropa ne pomaže da mi stvaramo ekonomski zdravo tu novu vrijednost nego ona prodaje svoje "vrijednosti" - izvozi svoj rad, tehnologije, robu različitog kvaliteta. A mi smo najbolji kada ništa ne proizvodimo, nego sve od njih kupujemo. Nismo dobri ako imamo svoju privredu, ako napredujemo. Eto, to je ta Evropa. Čast izuzecima. A mi smo tržište, makar i siromašno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.