Nezavršeni poslovi

Vedrana Kulaga

Iduće godine navršava se četvrt vijeka od kada je stavljena tačka na krvavi rat u BiH koji je zauvijek razdvojio hiljade porodica i ugasio živote onih koji su tek trebali da iskuse životne sreće i nesreće.

Godine polako, ali sigurno uzimaju svoj danak. Vrijeme teče i odnosi dosta onih koji su znali više od ostalih o lokacijama grobnica, onima koji su tu ostavili svoj pečat, i to postaje velika prepreka u nastojanjima da oni koji su uprljali ruke izađu pred sud pravde i da budu pronađeni posmrtni ostaci te rasvijetljena sudbina na stotine nestalih da bi porodice mogle, barem malo, da pronađu mir i olakšaju dušu.

Jedna od karika u tom lancu, koji treba da doprinese takvom razvoju, jeste i Institut za nestala lica BiH. Ili bi trebalo da bude po opisu posla jer u toj instituciji godinama ne mogu da uvedu reda ni u svoje redove.

Iz Republike Srpske duže vrijeme uporno ponavljaju da su proces traženja nestalih i identifikacija posmrtnih ostataka došli u ozbiljan zastoj od kada je to u nadležnosti Instituta za nestala lica, posebno kada je riječ o srpskim žrtvama.

Isto tako i opet ozbiljno, s druge strane, na stanje u institutu ponovo su prst uperili revizori sa nivoa BiH koji su u najnovijem izvještaju upisali da su pojedinim članovima u toj instituciji mandati istekli prije gotovo deset godina, a da dio rukovodstva ima status "privremeni" što sve, kada se svede i podvuče crta, može ozbiljno poremetiti planove i zadatke.

A oni nisu igračka i ne smiju biti jer je riječ o žrtvama, među kojima ne smije biti razlika. Žrtva je žrtva, ali i vrijeme je vrijeme.

U proteklim godinama bilo je pokušaja reorganizacije instituta, ali sve je stalo. Određeni dogovori između Republike Srpske i FBiH pali su u vodu prije nego što su došli na potpis i tako danas imamo instituciju čijim radom mnogi nisu zadovoljni i čiji je cijeli status, može se reći, u nezavidnom položaju. I to je najgore što može da se dešava, a dešava se.

Mnoge majke na svim stranama još traže nestalu djecu. Mnogi mališani iz tih ratnih godina traže svoje majke, očeve, sestre, braću i druge najmilije kojima se svaki trag izgubio početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Da, prošlog vijeka. To nije posao koji se može završiti preko noći, ali je i jasnije da je bilo i da još ima nedopustivih opstrukcija u procesu traženja nestalih osoba i identifikacije posmrtnih ostataka.

U Institutu za nestala lica se moraju posložiti sve kockice na način da ta institucija počne da radi i izvršava povjerene zadatke kako treba ili da se stavi ključ u bravu te da poslove preuzmu drugi dok još nije kasno.

Vremena za to je sve manje, a sve više ima onih koji su zauvijek otišli, a nisu saznali ništa o onima bez kojih su ostali u onom mučkom vremenu. Taj niz se mora prekinuti ako želimo da i dalje tvrdimo da samo ljudi.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana