Na snimanju filma "Sveti Georgije ubiva aždahu" u Omarsk

Glas Srpske
Na snimanju filma "Sveti Georgije ubiva aždahu" u Omarsk

Djelići mozaika, koji čine scenu: razrovani putevi, trošna bolnica, ranjeni vojnici, umorni konji, dovoljno govore, i bez riječi, o strahotama srpskog stradanja

- IDEMO, još jedna proba - čuju se riječi reditelja Srđana Dragojevića, dok filmska ekipa predvođena Lazarom Ristovskim kreće u akciju. Snimaju scenu strijeljanja jednog vojnika ispred razrušene ciglane, u sivom i blatnjavom ambijentu, koji izgleda kao sablasno oživljena stranica prošlosti. Prvi ratni pucnji, koji su odjeknuli 3. oktobra u Omarskoj kod Prijedora, označili su ne samo početak snimanja Cerske bitke, nego i novu stepenicu prema ostvarenju desetogodišnjeg filmskog sna scenariste Dušana Kovačevića i reditelja Srđana Dragojevića, ali i nove stranice u istoriji kinematografije Republike Srpske. Statisti obučeni u srpske vojne uniforme, raspoređeni po osmatračnicama, sa manje ili više strpljenja čekaju da snimanje počne. Čak i ovako, iz uskog prolaza, tik iza srpskog vojnog štaba, gdje skriveni posmatramo snimanje (nije nam dozvoljeno da priđemo bliže), u blatu do koljena, možemo osjetiti kako je bilo teško srpskom narodu živjeti i preživjeti, uvijek, na braniku otadžbine. Pa ni sada glumcima nije lako vjerno predstaviti mračnu stranu srpske istorijske pozornice i priču, kako je rekao sam Dušan Kovačević, nalik na grčku tragediju. Djelići mozaika, koji čine scenu: razrovani putevi, trošna bolnica, ranjeni vojnici, umorni konji, dovoljno govore i bez riječi o strahotama srpskog stradanja... Ide prva, pa druga proba, ponavljanje scene, pod kišom koja neumorno pada... Ekipa složno kreće dalje, uvijek, iznova. Cersku bitku i juriš invalida snimaće u Omarskoj, a scenograf Miljen Kljaković Kreka, objasnio je da im je baš takav ambijent bio potreban. Sivilo, blato, sve mračno, tipična slika rata i stradanja... Prva klapa za "Svetog Georgija" pala je još 18. jula u etno-selu Brestovac kod Deliblatske pješčare, gdje je snimljeno 80 odsto radnje filma, a ratne i završne scene biće snimljene u Omarskoj. Srđan Dragojević nam je i rekao da je im za snimanje u Omarskoj kiša nasušna potreba i da svaki dan bez nje predstavlja problem. Samo jedna scena predviđena je za enterijer, dijalog između Đorđa žandara (Lazar Ristovski) i kapetana Tasića (Branislav Lečić) i ona je snimana prvog dana. - Prvi kadrovi su uspješni snimljeni, a nadamo se da će tako biti i narednih dana. Odlučili smo i da scenu ubistva Franca Ferdinanda, koja je trebala biti snimana u Beogradu, premjestimo u Banju Luku. Shvatili smo da je iz produkcionih razloga jednostavnije da to vežemo za snimanje u Omarskoj - rekao je Srđan Dragojević i dodao da su predviđena 24 snimajuća dana u Omarskoj. On je najavio da će ostatak filma biti snimljen u Bugarskoj, odnosno scene: susret Katarine i Gavrila na željezničkoj stanici, kao i eksterijer i enterijer Šapca. Dragojević je još prije prve klape film "Sveti Georgije ubiva aždahu" označio kao najznačajniji poduhvat u karijeri. On je otkrio da ga je u tekstu Dušana Kovačevića prvenstveno privukla melodrama i ljubavni trougao. Kovačević je na početku snimanja istakao da je suština priče "Sveti Georgije" ostala ista kao u pozorištu, ali da je dopisano mnogo toga o čemu su likovi ranije pričali. - Filmski dijalog se bitno razlikuje od pozorišnog, koji je sofistciraniji i poetičniji. Zato je i promjena teksta bila neminovna. Sigurno je da će i scenografija mnogo doprinijeti filmu u vizuelnom smislu - rekao je Dušan Kovačević. Nadahnuće za cijelu priču Kovačević je pronašao u istinitoj priči svoga djeda Cvetka koji je bio volovodac u Prvom svjetskom ratu. Kao svjedok tragedije koja je zadesila jedno mačvansko selo, Cvetko je unuku prepričao šta se sve dešavalo. Tako je iz Kovačevićevog pera izašla priča o stradanju invalida i romansi, koja je imala tužan kraj. Radnja filma smještena je u mačvansko selo, gdje je 1914. godine stanovništvo podijeljeno u dvije suprotstavljene struje. Na jednoj strani su seljani, potencijalni vojni regruti, a na drugoj borci sa tjelesnim manama iz prethodna dva balkanska rata. Između te dvije grupe vlada velika netrpeljivost. Ubrzo počinje veliki Prvi svjetski rat i zdravi dio stanovnika sela je mobilisan. Invalidi koji su ostali u selu, kako se pričalo, pokušavali su da se približe ženama i sestrama vojnika. Ove glasine, kao ogovaranja i neprovjerene vijesti stizale su do srpskih vojnika u rovovima nekoliko nedjelja prije neprijateljskog napada. Da bi spriječili pobunu, srpska Vlada odlučuje da pošalje invalide na front i tako smiri razbuktale strasti. Ova neobična priča je veliki ratni ram za ljubavni trougao između mladog ratnog invalida, lokalnog žandara i njegove žene, koji će se tragično završiti. U cijeloj ratnoj priči, svoje mjesto zauzeće poznata glumačka imena iz Srbije i sedam glumaca iz Republike Srpske. Pored Lazara Ristovskog, ekipu filma čine i Bora Todorović, Zoran Cvijanović, Dragan Nikolić, Slobodan Ninković, Milutin Milošević, Nataša Janjić... Njima su se pridružili i Verica Nikolić, Duško Mazalica, Mario Lukajić, Aleksandar Stojković, Dejan Zorić, Boris Šavija i Nina Grahovac iz Republike Srpske. Glumac Mario Lukajić snimaće scene u Bugarskoj, tako da "borbu" očekuje tek u novembru. Interesantno je da glumac Dragan Nikolić (u ulozi sveštenika) prije dvadesetak godina glumio u predstavi "Sveti Georgije ubiva aždahu", kada je imao ulogu Gavrila. Zoran Cvijanović, koji glumi Mileta Vukovića, 16 godina je bio dio pozorišne družine u komadu "Sveti Georgije ubiva aždahu". Udružena sa snagama iz Republike Srpske, koproducentom "Oskar filmom", producentska kuća "Sveti Georgije ubiva aždahu" hrabro je zakoračila u zanimljivu filmsku priču. Producentska kuća "Sveti Georgije ubiva aždahu" nastala je udruživanjem četiri kuće, "Zilion filma", "Jodija", "Maslačka/Delirijuma" i "Oskar filma" iz Banje Luke. Svi su složno zaplovili prema filmu "Sveti Georgije ubiva aždahu" i imaju jedan cilj, da u najboljem svjetlu zasijaju na proljećnoj premijeri. Tada će konačno i cijela priča biti zaokružena, ali i dostupna svima koji žele da pogledaju dio mozaika srpske istorije. Onaj dio o kome se do sada nisu snimali filmovi, ako izuzmemo "Marš na Drinu." Aleksandra RAJKOVIĆ GAVRILO PRINCIP Banjolučki glumac Duško Mazalica pojaviće se u istorijskoj ulozi Gavrila Principa. - Ova uloga je za mene veoma inspirativna, mada nije prva istorijska, jer sam ranije glumio Petra Kočića i Borislava Pekića. Ličnost Gavrila Principa mi je interesantna, posebno zbog dva dijela koja je čine. Sa jedne strane bio je običan srednjoškolac, koga je vodila ideologija, a sa druge je preokrenuo tok svjetske istorije - rekao je Duško Mazalica. Ovaj glumac do sada nije igrao u dugometražnim filmovima, ali imao je iskustvo glumeći u studentskim i kratkim filmovima. POTREBNO JOŠ STATISTA Za Cersku bitku i ubistvo Franca Ferdinanda, koje će biti snimano ispred Banskog dvora u Banjoj Luci, potrebni su brojni statisti. Svi zainteresovani mogu se javljati svakodnevno u banjolučki multipleks "Kozara", a u obzir dolaze žene, djeca i muškarci svih starosnih dobi. SCENARIO "Među gomilom tesno isprepletenih tela srpskih i austrougarskih vojnika, Đorđe i Gavrilo. Mrtvi. Svojim telima su zaštitili - Vaneta čija se glava, isprskana krvlju i blatom, lagano pomera. Katarina klekne, dodirne dečakovo lice. Vane otvori oči. Vane siroče Video sam ga... Video. Katarina pomogne uplakanom dečaku da ustane. Dečak koji se do sada uvek ponašao kao odrastao čovek, ne izdrža. Zabi glavu u skute Katarinine haljine i poče da jeca, tiho, dok mu se ramena tresu. Katarina stavi ruku na dečakovu glavu i strpljivo sačeka desetak sekundi da se smiri. Onda se uspravlja i daje dečaku ikonu. Dečak ćutke uzme okrvavljenu sliku sveca. Katarina priđe dvojici nepomičnih muškaraca. A onda, ćutke, bez reči, klekne i počne pesnicama da ih udara u grudi, po ramenima... Nema tu preterane strasti ili nečega što olako nazivamo ženskom histerijom, udarci koji odzvanjaju više liče na neki mračni, iskonski ritual. Dečak posmatra Katarinu. Njegovo lice je maska izbrazdana tragovima suza koje su našle svoj put kroz sloj blata i krvi. Katarina se zaustavlja. Podigne glavu. Iza nje, malo dalje, Jelena, Gavrilova žena. Dve žene se gledaju par trenutaka. Zatim, bez reči, počnu da na kola podižu dva mrtva čoveka. Vane siroče Deda nije stigao da me nauči da čitam... da pišem... i da računam. Katarina začuđeno gleda dečaka. Vane se osmehne. Vane siroče Ali me naučio... Vane prinese fenjer ustima i dune. Vane siroče Da idem... kroz mrak. Svetlost nestane na dečakovom licu. Dečak se okrene. Silueta dečaka, dve žene i dvokolica sa velikim točkovima, mili kroz mrak. Iza kola ide ćopavo kuče. Vane predvodi tužnu procesiju kroz tminu, kroz čitav dvadeseti vek". (Završni dio iz scenarija za film "Sveti Georgije ubiva aždahu")

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
Šta žene slave?
Šta žene slave?
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana