"Zaštitni kišobran" pod kojim djeluju vehabije u BiH, u prvom redu, čini dio bošnjačke političko-vjerske elite koju je promovisao Alija Izetbegović još na početku devedesetih godina prošlog vijeka... Preko svojih "pulena" ti ljudi još kontrolišu gotovo sve bezbjednosne agencije na nivou BiH, upozorio Mikajlo Mitrović
Dok političari zapadnih zemalja koriste svaku priliku da govore o današnjoj najvećoj prijetnji miru - terorizmu, u BiH je to i dalje, izgleda, tabu tema. Zapadne zemlje ulažu ogromne napore da osujete moguće terorističke akcije, prvenstveno najmoćnije terorističke organizacije "Al-Kaide", i razvile su organizovano preventivno djelovanje na tom planu. Kod nas, međutim, i sve ono što se učini kao teroristički plan ili aktivnost, dio političke elite, isključivo iz Federacije BiH, pokušava da marginalizuje ili minimizira. Zašto je to tako i da li se iza toga kriju i neke skrivene namjere pitali smo vojno-političkog analitičara Mikajla Mitrovića, koji otvoreno analizira ove probleme i upozorava na ozbiljnost sadašnje situacije o čemu je i prije dvije sedmice govorio za "Glas plus". Budući da je u prvom dijelu našeg razgovora podsjetio na nespornu činjenicu da "svaki vehabija nije terorista, ali da je svaki islamski terorista vehabija", pokušali smo da razvijemo ovu temu vodeći se aktuelnostima iz života Islamske zajednice BiH i trenutnim političkim prilikama u ovoj zemlji ali i u našem okruženju.
GLAS PLUS: Dešavanja oko pokušaja unošenja eksplozivne naprave (bombi) u zgradu američke ambasade u Beču, ponovo su aktuelizovala, čini se još uvijek dovoljno nerazjašnjena pitanja oko djelovanja vehabija, kako u BiH, tako i u zemljama okruženja pa i u Evropskoj uniji. Ono što je posebno interesantno u svemu tome je činjenica da se od određenih političkih snaga i pojedinaca (predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić), pa zašto ne reći i bezbjednosnih agencija u BiH, čitav problem pokušava marginalizovati i relativizovati.
MIKAJLO MITROVIĆ: Potpuna istina o djelovanju pripadnika tzv. "vehabizma", kao i potpuna istina o nekim drugim problemima, npr. ratni zločini počinjeni u proteklom ratu bi umnogome promijenili mnoge postojeće stereotipe koji su stvoreni u BiH u posljednjih petnaest godina, ugrozila bi mnoge političke karijere, profesionalne karijere pojedinaca u bezbjednosnim strukturama, itd. Iz tih razloga, BiH je zasigurno jedina država u okruženju u kojoj predstavnici državnih bezbjednosnih agencija (načelnik odjeljenja Agencije za istrage i zaštitu BiH za terorizam na TV BN) u svjetlu aktuelnih dešavanja u Beču, javno saopštava da se ne bave problemom djelovanja tzv. vehabija.
Pazite, karijere rukovodećih ljudi u ovim agencijama i te kako mogu da zavise od određenih političkih i vjerskih centara moći. Ako se sada ti centri moći dovode u vezu sa (u ovom slučaju) djelovanjem vehabija onda je iluzorno očekivati da i bezbjednosne agencije na adekvatan način tretiraju ovu problematiku.
A vi imate situaciju da bošnjački vjerski poglavar u BiH reis Mustafa Cerić, povodom događaja u Beču, u intervjuu listu "SAF" od 5. oktobra 2007. godine, koji slovi za jedno od vehabijskih glasila u BiH, djelovanje vehabija u BiH naziva legitimnim i ocjenjuje kao "unutarmuslimansko" pitanje. Nešto ranije, predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH Edhem Bičakčić djelovanje vehabija u ovoj zemlji ocjenjuje kao pitanje "zdrave konkurencije" dvije islamske pravne škole - poredi to sa konkurencijom koja vlada na tržištu.
To može na prvi pogled da izgleda tako i da se tako eventualno prihvati, ali u BiH ne žive samo muslimani. S druge strane, ne postoji zemlja u svijetu gdje su se pojavile pristalice tzv. izvornog islama, a da ta zemlja nije uvučena u krvave unutrašnje sukobe. Na istoj platformi tzv. izvornog islama djeluju i radikalne islamske grupe u Egiptu, Alžiru, Maroku, Tunisu itd. Sjetite se krvavih sukoba u ovim zemljama. To je ta činjenica o kojoj u BiH niko, izgleda, ne vodi računa, niti na nju upozorava. Naprotiv, mnogi politički zahtjevi koji dolaze sa bošnjačke strane, a koji idu u pravcu dalje centralizacije BiH i stvaranja nacionalne države Bošnjaka su podudarni sa proklamovanim ciljevima vehabija u BiH, a to je islamska država.
GLAS PLUS: Vi dakle smatrate da vehabije u BiH imaju određenu vrstu političke zaštite za svoje djelovanje?
MIKAJLO MITROVIĆ: Sigurno. Taj "zaštitni kišobran" pod kojim djeluju vehabije u prvom redu čini dio bošnjačke političko-vjerske elite koju je promovisao Alija Izetbegović još na početku devedesetih godina prošlog vijeka. Njihova imena se mogu pronaći i u upravnom odboru i drugim organima fondacije TNjRA (Muslimanska nevladina organizacija za pomoć muslimanima trećeg svijeta, sa sjedištem u Beču), a radi se o Harisu Silajdžiću, Mustafi Ceriću, Edhemu Bičakčiću, Hasanu Čengiću, Fikretu Muslimoviću, Bakiru Alispahiću i drugima. Ti ljudi još kontrolišu preko svojih "pulena" gotovo sve bezbjednosne agencije na nivou BiH. Imaju svoje ljude u institucijama sistema, pravosuđu itd. To je jedan paralelan, vaninstitucionalni, paradržavni i paraobavještajni aparat. Njihovi ciljevi i ciljevi vehabija su isti - islamska država. Uostalom, neki od tih ljudi, koji su osnivali TNjRA i danas su na najvišim političkim pozicijama.
GLAS PLUS: Smatrate da oni kontrolišu ili utiču na rad bezbjednosnih agencija na nivou ove zemlje?
MIKAJLO MITROVIĆ: Čitava jedna garnitura "nepodobnih" bošnjačkih obavještajaca, koja se "drznula" da dokumentuje djelovanje TNjRA, veze sa "Al-Kaidom", etničko čišćenje nebošnjačkog stanovništva i ratne zločine nad Srbima na području centralne Bosne, je prilikom formiranja novih zajedničkih bezbjednosnih struktura na nivou BiH bukvalno "pometena". Gotovo niko nije dobio posao u ovim zajedničkim bezbjednosnim agencijama BiH. Zašto? Zašto nikad nije riješeno ubistvo visokog rukovodioca AID-a Nedžada Ugljena? Njegova likvidacija se u federalnim medijima dovodila u vezu sa razotkrivanjem terorističkog kampa Pogorelica, a on je bio označen kao izdajnik zbog toga. Pojedini svjedoci u procesu protiv Rasima Delića tvrde da je odred "El Mudžahid" bio pod efektivnom kontrolom civilnih vlasti i imama islamske zajednice sa područja centralne Bosne. Danas u bezbjednosnim strukturama BiH najodgovornije funkcije, umjesto ove počišćene garniture, obavlja najodaniji policijski i obavještajni kadar, upravo sa tog područja ili najodaniji kadar Alije Izetbegovića, Hasana Čengića, efendije Mustafe Cerića i drugih, a to su Osmica Mehmedović, Sead Lisak, Abduselam Sijerčić i dr. Neki su i u rodbinskim vezama sa svojim mentorima. Danas pojedine visoke funkcionere ovih agencija možete redovno vidjeti i na snimcima koji se prikazuju o odredu "El Mudžahid". U ovim agencijama su i različiti koordinatori i instruktori kampa "Pogorelica". Jedan od tih instruktora "Pogorelice" je, koliko znam po izvještajima medija, postao savjetnik ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH Tarika Sadovića. Čak je i u organima i komisijama Parlamentarne skupštine BiH, zaduženim za kontrolu zakonitosti rada bezbjednosnih agencija, pozicioniran kadar koji je imao i te kako aktivnu ulogu u islamizaciji i radikalizaciji bošnjačkih vojno-policijskih struktura u toku rata. Neka neko analizira ratni angažman bošnjačkog člana komisije za kontrolu rada obavještajno-bezbjednosnih agencija BiH - Šemsudina Mehmedovića. Danas su, zapravo, u bezbjednosnim agencijama pozicionirani "najbolji" učenici Izetbegovićeve prve garniture vojnog, policijskog i obavještajnog kadra predvođenog Bakirom Alispahićem, Fikretom Muslimovićem, Enverom Mujazinovićem, Sakibom Mahmuljinom i ostalima. Tako je nastavljen i "kontinuitet" svojevrsne bezbjednosne zaštite radikalnih islamskih grupa i pojedinaca koje djeluju u BiH.
GLAS PLUS: Iz ovoga što govorite, proizilazi da su vehabije i njihova pojava bili gotovo "državni projekat" Izetbegovića i njegovih obavještajno-policijskih struktura?
MIKAJLO MITROVIĆ: Vehabizam u BiH je dio tzv. projekta "Reislamizacije" Bošnjaka, koji je Izetbegović, sa svojim aparatom, započeo postavljanjem (uz pomoć policijskih snaga) efendije Mustafe Cerića za reisa, a nastavio dovođenjem stranih plaćenika - mudžahedina. Ovaj proces se kasnije nastavlja formiranjem "Aktivne islamske omladine", iz koje će izrasti današnja organizacija - struktura islamskih misionara, šejhova i daija. Oni organizuju vehabijske džemate i na taj način (u dogledno vrijeme) čitav taj proces zaokružuju. Ništa, dakle, tu nije prepušteno slučaju. Zato imate situaciju da se kaže da je centar vehabija u Sarajevu.
Jedina stvar koja nije bila predviđena je ta da je dio "daija" i "šejhova", nezadovoljni radom efendije Cerića i dijela bošnjačke političke elite na tom "projektu", formirao paralelnu Islamsku zajednicu, tzv. "Uniju bosanskih džemata" sa sjedištem u Beču. Zbog toga se efendija Cerić i ostali toliko pribojavaju Porče, Imamovića i drugih jer oni svojim "nestrpljenjem" ugrožavaju čitav projekat. I kad ih nakon dugih pregovora vođenih krajem prošle i početkom ove godine nije uspio urazumiti, odlučeno je da se oni javnim etiketiranjem "žrtvuju", kako bi se sačuvao cijeli projekat. Zbog toga Cerić govori: "Vehabije dolaze iz Beča".
GLAS PLUS: Možemo li dakle reći da je vehabizam u BiH samo dio mnogo značajnijeg projekta reislamizacije Bošnjaka koji je osmislio dio bošnjačke političke ili vjerske elite i koji predstavlja uvod na stvaranju islamske države?
MIKAJLO MITROVIĆ: Upravo tako. Da taj projekat ne bi bio ugrožen, bilo je neophodno staviti pod kontrolu novoformirane bezbjednosne agencije na nivou BiH. To je urađeno na način da se u njih pozicionira kadar koji je ostao lojalan svojim "učiteljima" oličenim u likovima navedene prve garniture Izetbegovićevih vojnih i civilnih obavještajaca. Na taj način ostvaren je kontinuitet bezbjednosne zaštite cijelog projekta. Ovakva "kadrovska politika" je osnovni razlog "dvostrukih" standarda kada su u pitanju, recimo, istraživanja ratnih zločina, kao i činjenica da nisu istražene finansijske malverzacije TNjRA i zloupotreba doniranih sredstava (sjetite se opstrukcija koje je imala parlamentarna komisija koja je to pokušala da istraži. Sjetite se izjave Tihomira Gligorića). Nadalje, ovakva "kadrovska politika" je učinila da ove agencije u budućnosti mogu samo formalno da egzistiraju, da budu paravan za djelovanje paralelnih obavještajnih sistema. Zbog toga i imate situaciju (sa početka našeg razgovora) minimiziranja određenog bezbjednosnog problema, jer su one praktično nespremne da se suoče sa njim. Ta nespremnost je, opet, prouzrokovana postojećim paralelizmima.
GLAS PLUS: Kada je praktično započeo taj "projekat reislamizacije"?
MIKAJLO MITROVIĆ: Nakon održavanja bošnjačkog Sabora septembra 1993. godine u Sarajevu. Na njemu Izetbegović pokušava i zvanično da proglasi islamsku republiku BiH. Kako je taj pokušaj miniran od strane dijela bošnjačke inteligencije i članstva SDA, Izetbegović povlači niz poteza i kadrovskih rješenja, na osnovu kojih je ideja, i pored zvaničnih odluka Sabora, trebalo da bude sprovedena u djelo. Dolazi do kadrovskih smjena u vojsci i policiji. Umjesto Sefera Halilovića, postavljen je Rasim Delić. Promovišu se novi Izetbegovićevi vojni i civilni obavještajci predvođeni Fikretom Muslimovićem i Bakirom Alispahićem. U formacije takozvane Armije BiH uvodi se (po uzoru na odred El Mudžahid) funkcija "emira" koja predstavlja neku vrstu političkog komesara. Tako samoproklamovana Armija BiH dobija isključivo islamski predznak. Taj, tada stvoreni, mehaniz&
