Moja Republika

 Vedrana Kulaga Simić
Moja Republika

Previše očeva i sinova, majki i kćerki nije dočekalo dan kada je potvrđeno ono u šta su vjerovali i za šta su se borili tih kobnih devedesetih godina već prošlog vijeka - sloboda sažeta u granicama i imenu Republika Srpska.

Moja i naša republika proslavila je 31. rođendan. Dostojanstveno, uz pomen svih onih koji se, kada je stavljena tačka na surovi rat, nisu vratili nikada na kućni prag. Odakle su posljednji put, a ne znajući da će zaista biti zadnji, ispraćeni na ratišta. Primljeni i pušteni iz poslednjeg zagrljaja.

Jer niko nikada u svijetu, pa ni kod nas među zarađenim stranama, nije u ratu gađao protivnika ružama i ljubičicama. Granate su padale, sijevali meci. Sačuvati živu glavu bila je jednako teška misija za one koji su ostali pod ovim dijelom neba, kao i odbraniti Republiku Srpsku.

Sve glave, nažalost, nisu sačuvane, ali Srpska jeste. I kao takva, priznata je i pod tim nazivom u Dejtonu, američkom gradiću, u kojem je potpisan jedan od ključnih međunarodnih sporazuma u novijoj istoriji. Iza koje su stale i svjetske velesile. Neke iskreno, druge ne, a to se moglo vidjeti već u prvim postdejtonskim danima.

Danas je takvih, možda, daleko više. Mnogima je Republika Srpska trn u oku i 9. januar kao istorijski datum kada je rođena. Previše je onih koji samo sebe predstavljaju kao jedine žrtve posljednjeg rata, a šta je sa hiljadama, hiljadama, hiljadama Srba koji su ubijeni, u borbama ili mimo njih, i onih čiji su dijelovi tijela vječno uzidani u temelje ove Republike? Šta je sa hiljadama oni čije ni glave ni ostali posmrtni ostaci još nisu pronađeni, jer neko svjesno to opstruiše kako bi zub vremena perfektno obavio svoj posao?

Šta je sa srpskim majkama koje pune tri decenije nisu skinule crne marame i koje su sa njima sahranjivane, a da prije toga nisu saznale istinu o sudbini najmilijih kojima su svijeće palile na ognjištu, jer vječnu kuću nisu imali?

Znate li koliko ima djece iz srpskih porodica koja su odrasla bez očeva i koliko je srpskih žena silovano tokom tih godina? Ne daj Bože da se ikad igdje više ponove, a posebno, što je i logično, na ovom našem području koje se ni toliko godina poslije nije oporavilo od svega što ga je, gotovo preko noći, snašlo u nekadašnjoj zajedničkoj državi.

Tri decenije su prošle, Republika Srpska je trpjela brojne napade iznutra i spolja, ali je opstala. Opstala kao garant slobode srpskog naroda i kuća u kojoj su svi dobronamjerni, bez obzira na vjeru i naciju, dobrodošli.

Republički zvaničnici i predstavnici naroda, svi odreda, moraju da rade u korist Srpske, jer ona je zavjet.

Nikada ne smiju da budu zaboravljeni svi oni koji su časno stali na branik otadžbine, kada je bilo najteže, a posebno moraju da ih pamte oni koji vode i danas Srpsku i koji će neke buduće velike jubileje dočekati na njenom čelu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Amber alert
Amber alert
Do mentaliteta je
Do mentaliteta je
Od Tita do Olbrajtove
Od Tita do Olbrajtove
Pravosuđe u leru
Pravosuđe u leru
Tapkanje u mjestu
Tapkanje u mjestu
Prevencija, šta je to?
Gluv, zbunjen, normalan
Gluv, zbunjen, normalan
Šamar domaćim radnicima
Šamar domaćim radnicima
Ko jamu kopa...
Ko jamu kopa...
Borba za opstanak
Borba za opstanak
Dosrbljavanje
Dosrbljavanje
Bježi, Fadile
Bježi, Fadile
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana