Minska polja
Rat je pod ovim dijelom neba završen prije gotovo tri decenije, ali i dalje su "živi" neki njegovi korijeni koji uporno podsjećaju na strahote koje su samo oni srećniji preživjeli te i dočekali toliko željeni mir.
Zaostala minsko-eksplozivna sredstva još su tu oko nas. I ubijaju i poslije toliko vremena. U poslijeratnom periodu je, prema podacima institucija u BiH, od mina i drugih eksplozivnih sredstava stradalo više od 1.700 osoba, od čega oko 620 smrtno, a u crno su zavijene i desetine porodica deminera koji su stradali prilikom obavljanja poslova humanitarnog deminiranja.
Zvanični podaci pokazuju da mine prijete sa oko dva odsto teritorije BiH, ali i da, zbog inata ili muke koja ih goni kroz život, pojedinci i danas u označena minska polja svjesno ulaze. Neki se nikada ne vrate.
I u posljednjem presjeku situacije na terenu je upozoreno da, bez obzira što su vidljivo postavljeni znakovi upozorenja na mine, zbog lošeg ekonomskog stanje pojedini stanovnici ulaze u sumnjive rizične površine uglavnom zbog prikupljanja ogreva i sakupljanja sekundarnih sirovina.
Operacije tehničkog izviđanja i čišćenja mina traju u BiH od 1996. godine, pa iako je značajan dio sumnjive teritorije očišćen, do danas nije stavljena tačka na sve opasne dijelove naselja, njiva, šuma...
Teško je i tražiti, mada je to najveća želja, da sve i jedna zaostala mina iz posljednjeg rata bude pronađena i uništena kako bi svaki korak bio siguran, ali zabrinjava svojevrsni nemar domaćih institucija prema ovom izuzetno važnom pitanju.
Iz samog vrha Centra za uklanjanje mina u BiH tvrde da nije, čak na vrijeme, ni izdvajan novac za te namjene sa svih nivoa vlasti, što bi nadležni trebalo da objasne. Uz to upozoreno je i na sve manje interesovanje donatora da i ostanu u ovoj priči koja, kako god da se pogleda, život znači.
"Pazi mina" odjekuje godinama i nekako se uvijek te riječi pojave u glavi kada koračamo donekle nepoznatim predjelima kao upozorenje da staza nije možda sigurna.
Minskih polja ima još u BiH, bez obzira da li se to odnosilo na teritoriju gdje je više mina ili samo jedna. I to oni kojima su povjereni poslovi, a koji se tiču mina i deminiranja moraju stalno imati na umu. I da rade nešto po tom pitanju.
Ne daj bože, ali nikad se ne zna kada nečije dijete, majka, otac, brat, sestra mogu da, svjesno ili slučajno, zakorače i više se nikad isti ne vrate. Ako se i vrate.
Sa minama se ne igra. Mine ubijaju i mine u što je moguće većem broju moraju biti pronađene i sklonjene iz naše prirode.
Zna se ko se bavi time, ko u tim slučajevima odlučuje i čija je "zadnja", a svi, od početka do kraja lanca, moraju dati sve od sebe i ozbiljno pristupiti jednom od najozbiljnijih izazova današnjice.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.