Makedonski scenario

Darko Momić

Nikome u BiH ne bi bilo ni za promil bolje kada bi BiH sutra postala punopravna članica NATO-a. I tačka. Ali nikome ne bi bilo ni pretjerano gore. I opet tačka.

Zato nije jasno zbog čega se onda u BiH lome politička koplja, prije svega na relaciji Banjaluka - Sarajevo oko toga da li treba u Brisel, tj. u sjedište NATO-a, poslati famozni Godišnji nacionalni plan (ANP), pogotovo ako se zna da eventualno slanje tog dokumenta ne znači i definitivno članstvo BiH u zapadnoj vojnoj alijansi?!

Da razjasnimo, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, sada Sjeverna Makedonija, 14 godina zaredom je slala ANP u Brisel prije nego što je postala 30. članica NATO-a. Pri tome još nije punopravna članica, jer odluka o članstvu treba da se ratifikuje u parlamentima 29 članica te vojne alijanse, ali mnogo važnija od toga je prethodna činjenica da slanje ANP-a ne znači automatski i članstvo u NATO-u.

Drugim riječima, odluka novog Savjeta ministara da ne pošalje ANP u Brisel znači da BiH neće postati članica zapadne vojne alijanse, ali isto tako eventualna odluka da pošalje ANP ne znači da će postati. Kome nije jasno, neka pročita još jednom.

Ono što je pri tome jako značajno jeste da je NATO u BiH prisutan skoro dvije i po decenije i to na osnovu dokumenta kojim je stvorena ovakva BiH - Dejtonskog mirovnog sporazuma koji NATO-u daje ozbiljan primat u odnosu na neku drugu vojnu alijansu ili vojnu silu, recimo Rusiju. Ako se nećemo praviti mutavi, onda nije pitanje da li će BiH u NATO, nego da li će NATO iz BiH i zašto neće?!

Ali da ovo ne bi ispao neki “pronatovski” tekst, valja se vratiti na pitanja sa samog početka, a to je da li bi ikome u ovoj zemlji bilo bolje ako bi sutra postala članica NATO-a?! Od običnih građana koji i sa jedne i sa druge strane međuentitetske granice jedva nekako sastavljaju od plate do plate, sigurno nikome ne bi bilo bolje, ali je zato sigurno da bi zapadna vojna alijansa i njeni politički pokrovitelji znali da pokažu blagonaklonost prema “onima gore” koji su dali najznačajniji doprinos na tom putu.

Najbolji primjer za to opet dolazi iz najjužnije republike bivše SFRJ, u kojoj je na referendum o novom imenu, a koji je praktično predstavljao referendum o NATO-u, izašlo svega tridesetak odsto građana. Poslije neuspješnog referenduma i uprkos volji građana, makedonsko Sobranje je usvojilo sve potrebne odluke koje su u konačnici Sjevernu Makedoniju dovele do članstva.

Pikanterija u cijelom makedonskom scenariju je što je poslije svega za prvog predsjednika Sjeverne Makedonije izabran dugogodišnji makedonski koordinator za NATO Stevo Pendarovski. Toliko, hvala.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana