Kukolj i žito
Da li je moguće odvojiti žito od kukolja u našoj zemlji s obzirom na to da se zavuklo u svaku poru društva?
Koji je to model koji će skresati krila nemoralnim, koji na svaki mogući način nastoje prevariti ovu našu malu Republiku. Puna su nam usta nacionalizma i patriotizma, a prema njoj znatan dio građana ponaša se maćehinski, ne libeći se ni sekunda da sat vremena ranije pobjegne s posla i to službenim autom, povuče hiljade maraka za samozapošljavanje, a onda djelatnost ugasi preko noći. Ili da kao naši poljoprivrednici kojima pripadaju na desetine miliona maraka godišnje iz budžeta Srpske zloupotrebljavaju podsticaje, odnosno grizu ruku koja ih hrani.
Oni koji se nađu prozvani pa kažu sami se mi hranimo, ne hrani nas Republika, nek se samo osvrnu na izjave kojima ta branša godinama zatrpava ovdašnju javnost. To je populacija građana koja se non-stop žali i koja nikada nije zadovoljna. Vječito posluju na ivici egzistencije, potapa ih uvoz, naruku im ne idu vremenske prilike pa sve nade polažu u agrarni budžet koji za ovu godinu iznosi rekordnih 180 miliona KM. A koliko su nelojalni pokazuju podaci Inspektorata RS čiji su inspektori lani od 353 kontrole korišćenja podsticajnih sredstava utvrdili nepravilnosti u 66 slučajeva zbog čega je izdato 57 prekršajnih naloga u ukupnoj vrijednosti od 66.000 maraka, te povrat podsticaja u iznosu od oko 130.000 KM.
Dobijena sredstva poljoprivrednici kod kojih su utvrđene nepravilnosti nisu trošili u skladu sa uslovima, novac su rasipali nenamjenski, a bilo je i onih koji su lažirali podatke o proizvedenim količinama na osnovu čega su povukli novac iz agrarnog budžeta.
Ovakvi primjeri nađu se svake godine u inspekcijskim izvještajima jer među poljoprivrednicima pronađu i kukolj, odnosno dio njih sklonih zloupotrebama. Očekivati je da ih ove godine na površinu ispliva znatno više jer inspekcija planira intenzivnije sprovoditi kontrole. Na terenu će preduzimati sve mjere sa ciljem sprečavanja zloupotreba kako bi oni koji pošteno rade dobili što snažniju podršku.
Na osnovu gore navedenih primjera, ali i generalno rezultata koje ostvaruje domaća poljoprivreda u odnosu na uložena sredstva stiče se utisak da je to rupa bez dna. Proizvodnja hrane u Srpskoj sve je tanja, a izdvajanja za nju sve veća.
Zbog toga bi vladajući pred sebe trebali staviti veliki zadatak, odnosno da se ispita koliki su rezultati uloženog novca u agrar i da li bi uspjeh bio veći po cjelokupno društvo ako bi se taj novac usmjerio negdje drugo. Hrana nam je neophodna i bez nje ne možemo, ali domaći proizvođači moraju biti svjesni da rade za sebe i svoj račun, a ne za narod i da nisu socijalna kategorija u koju će se novac upumpavati u nedogled.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
