Kosti

Vedrana Kulaga Simić
Kosti

Iako je od završetka rata na ovom prostoru prošlo više od četvrt vijeka, na stotine i stotine porodica još ne znaju gdje su im najmiliji jer nisu se vratili na kućne pragove kada je objavljeno da je stigao dugo dozivani mir, a ni tokom svih ovih godina. A pogledali su ih svako malo.

Proces traženja nestalih osoba je jedan od onih koji se nalaze na listi na koju stiže najviše kritika, i to opravdanih, posebno iz Republike Srpske u kojoj odgovorno tvrde da bošnjački kadrovi u Institutu za nestala lica BiH, od kada je on osnovan 2008, rade sve kako bi zaustavili potragu za srpskim žrtvama tokom devedesetih godina. Sve snage su, prema tvrdnjama srpskih porodica, usmjerene u traženje i identifikaciju ostataka onih za koje se sumnja, pretpostavlja ili pouzdano zna da su, prije svih, Bošnjaci, a da bi i tako pogurali tezu da su jedine žrtve bili upravo pripadnici tog naroda.

Sa žrtvama nema igranja, odnosno ako ima išta ljudsko u čovjeku, ne bi toga trebalo da bude, ali u godinama koje su iza nas svjedočili smo kojekakvim pokušajima manipulacija. Od nastojanja da posmrtne ostatke N. N. lica iz ko zna kojeg doba podvedu kao žrtve posljednjeg rata, naravno bošnjačke, pa nadalje. I dok su srpske porodice bezbroj puta do sada tražile ozbiljnost i da nadležni konačno shvate težinu posla koji im je povjeren, pojedinci i grupe su, s druge strane, odlučili da stvar uzmu u svoje ruke i počnu da kopaju, onako, po svom nahođenju, i traže kosti nekadašnjih saboraca.

Građane Pala i Trnova s pravom je uznemirila nenajavljena akcija bivših boraca takozvane Armije BiH koji su im upadali na privatna srpska imanja sa tvrdnjom da tragaju za nestalima u akciji “Koverat” koja je tokom 1992. godine i pokrenuta od njihove strane.

Kako su, prema tvrdnjama mještana, nenajavljeno došli, isto su počeli i da kopaju zemlju. I da li je to normalno? Da li to znači da sada svaki čovjek može da uzme kramp ili doveze bager te počne kopati gdje god poželi? Bez pitanja i bilo kakvog odobrenja? Šta bi bilo kada bi srpske porodice na taj način krenule u potragu za najmilijima jer, kako tvrde, Institut za njih neće ni da čuje? Zločinci ne treba da se vraćaju na mjesta zločina jer to nikad ne može da izađe na dobro, a uvijek postoji onaj crv sumnje koji ukazuje da je moguće svašta. I da na srpskim imanjima, u tim kopanjima, budu podmetnute kosti za ko zna koje ciljeve. Kakav god da je Institut, postoje procedure, propisi i kodeksi kojih svi treba da se drže kako bi što više osoba ponovo dobilo ime i prezime. Pa makar i na nadgrobnom spomeniku. Kako bi oni koji godinama već gledaju u požutjele slike imali prigodno mjesto da polože cvijeće, zapale svijeće i pomole se za duše najmilijih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Problemi tek slijede
Problemi tek slijede
Nečasna zarada
Nečasna zarada
Nostalgija
Nostalgija
Bajke u doba krize
Bajke u doba krize
Korak ispred
Korak ispred
Iz plusa u minus
Iz plusa u minus
A šta ćete sad?
A šta ćete sad?
Zaboravljena korona
Zaboravljena korona
Čip mržnje
Čip mržnje
Koraci i odjeci
Koraci i odjeci
“Zaraćene strane”
“Zaraćene strane”
Zamke interneta
Zamke interneta
Kolateralna šteta
Kolateralna šteta
Moja Republika
Moja Republika
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana