Juče, danas, sutra

 Vedrana Kulaga Simić
Juče, danas, sutra

Riječ “mir” je oduvijek bila jedna od najskupljih, ali je i kao takva počesto, i pod ovim našim dijelom neba, znala da bude, nažalost, pogažena.

Devedesete godine, njihov krvavi početak, mnogi stanovnici BiH, odnosno Republike Srpske još pamte na svojoj koži, a ostali se tog nesrećnog doba manje ili više samo sjećaju, ili znaju iz priča onih koji su imali tu sreću da mogu i danas da svjedoče o tome. Za razliku od hiljada i hiljada drugih, na svim zaraćenim stranama, koji vijest o miru iz Dejtona nisu dočekali. Koji su kao pokošeni padali na borbenim linijama, ulicama, kućnim pragovima.

Od dogovora o Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH, te potpisivanja se navršava 27 godina tokom koji se izdešavalo previše stvari, ali daleko manje onih dobrih i potrebnih ovoj i ovakvoj BiH.

Domaći političari i međunarodne diplomate su najveći krivci za to jer je dobar dio naroda ponovo naučio da bude dobar komšija i prijatelj, i da ljude dijele na dobre i loše, a ne na Bošnjake, Srbe, Hrvate i ostale. Brojni su nakon prekida sukoba gledali kako da ognjišta podignu iz pepela te da svojoj djeci i starijima pomognu da stanu na noge i utabaju puteve za bolju i mirniju budućnost prije svega.

Međutim, oni nisu imali podršku izabranih predstavnika u obimu koja im je i trebao jer su neki, koji su igrali glavne uloge na političkoj pozornici, svojim djelovanjem više pogodovali onom drugoj strani na kojoj su ostale usijane glave. Toliko usijane i prepune želje da u miru dobiju nemoguće te spremne da, zarad tih ciljeva i ideala, ponovo zaduže oružje.

Retorika političara im je pogodovala, a govornike su te povratne reakcije u dobroj mjeri podsticale da jače nastave sa zagovaranjem onoga što ne može biti stvoreno i po njihovim vizijama biti skrojeno u ovom dijelu Balkana.

Dejtonski mirovni sporazum u poslijeratnoj BiH mnogima nije odgovarao jer nijedna strana nije dobila sve što je htjela. Ipak, mir je tih dana na ovom prostoru bio nasušna potreba. Proliveno je previše nedužne krvi i previše suza za najmilijima, ali u ratu nikad i nigdje niko nije gađao niti ruže bacao s neba.

Ipak, i nažalost, u lavirintu domaćih i unaprijed osuđenih želja na propast i međunarodnih predstavnika u likovima visokih predstavnika izgubili smo dragocjeno vrijeme. Bespovratno. Zbog politike i kojekakvih interesa trpio je narod, ekonomija pa i BiH, čak i zbog onih koji se predstavljaju kao njeni najveći čuvari.

I ništa ni nakon 27 godina pojedinci nisu naučili. Ni u BiH niti Evropi i ostatku svijeta kada je riječ o ovoj balkanskoj zemlji. Mada se sve čini da nisu ni htjeli, već da su svjesno budili duhove prošlosti. Jasno je da ćemo u ovom suludom lavirintu ostati dok nas ne puste na miru i dok im mi sami, i svi jednim glasom, to odavde i ne poručimo. Godišnjica Dejtona je idealno vrijeme za to.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Odbrana korijena
Odbrana korijena
Zaštita žena
Zaštita žena
Njemačka
Njemačka
Građanska BiH i tri prsta
Građanska BiH i tri prsta
Stvarno najveći
Stvarno najveći
Oteto prokleto
Oteto prokleto
Problemi tek slijede
Problemi tek slijede
Novi saziv, stari problemi
Novi saziv, stari problemi
Nečasna zarada
Nečasna zarada
Nostalgija
Nostalgija
Bajke u doba krize
Bajke u doba krize
Korak ispred
Korak ispred
Iz plusa u minus
Iz plusa u minus
A šta ćete sad?
A šta ćete sad?
Zaboravljena korona
Zaboravljena korona
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana