Izvjesno vrijeme

Marijana Miljić Bjelovuk

Taman kada smo pomislili da bi “Željeznice RS” mogle da stanu na noge, ovo javno preduzeće je nastavilo sa ustaljenom starom praksom poslovanja. Nakon samo dvije godine koje su okončale sa plusom u kasi “Željeznice” su ponovo u milionskom minusu završile prvi kvartal ove godine.

 

Dobrim rezultatima poslovanja u 2018. i 2019. godini pohvalili su se, ne zbog toga što su nešto uradili da bi došlo do milionske dobiti, već isključivo zbog donacija koje su dobile. Donacije su išle na prihodovnu stranu pa je zbog toga i došlo do dobiti, a one su ove godine izostale, pa ovo preduzeće nije ni moglo prikazati plus u finansijskom izvještaju.

Očigledno je da će biti potrebno da prođe ne nekoliko godina, već nekoliko decenija, da ovo javno preduzeće, koje je uništavao kako je ko stigao, stane na noge. A pitanje je hoće li i tada? Za arčenje “Željeznica” niko nije odgovarao. Direktori, uprava, menadžment mijenjani su godinama kao na traci. Svako je u tom javnom preduzeću nastojao da ugrabi što više za sebe. Da zaposli što više svojih pred izbore. Niko nikome nije stao na put i suprotstavio se u vezi sa takvom politikom uništavanja javnog preduzeća. Nije, jer je svako imao korist i interes u tome. 

Sada kada nema šta više da se uzme od ovog javnog preduzeća otpočelo je njegovo restrukturiranje, koje je najavljivano nekoliko godina. Trebaće još sigurno i nekoliko godina da dođe do tog restrukturiranja. Jer takva je praksa nadležnih institucija. Ništa se ne može, što iole vodi bilo kakvom oporavku, uraditi u roku za koji mjesec ili godinu.

Najveći teret snose, naravno, radnici. Dok su se njihovi nadređeni bogatili, oni su sve više siromašili. Svih prethodnih godina rijetko je mogao proći i mjesec, a da željezničari sa protesta ne pošalju poruku i pozovu nadležne da reaguju i spriječe uništavanje preduzeća. Na njihove apele svi su ostali gluvi, jer niko nije odgovarao, a niti će.

A, nema sumnje da je takvih i te kako veliki broj.

Radnici iz ovog javnog preduzeća, ko može bježi glavom bez obzira, jer su svjesni da je od njega malo šta ostalo i da teško može da oživi i nakon što bude  restrukturirano.

I sve dok se niko ne suprotstavi takvoj politici u javnim preduzećima njihovo uništavanja biće nastavljeno. A, izvjesno je da će, najveći broj njih, dijeliti sudbinu “Željeznica” i da im slijede godine najavljivanja restrukturiranja, pa onda i godine da se to sprovede. Za to će trebati, što bi nadležni rekli, izvjesno vrijeme. I nakon toga izvjesnog vremena, pitanje je šta će biti i da li će konačno početi da bilježe dobit jer niko od nadležnih ne najavljuje sankcionisanja onih koji koji uništavaju javna preduzeća. Tu i tamo ponekad najave samo smjenu, kao najveću kaznu, za loš rezultat poslovanja.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana